Arhiv tekstova

Nedostatak ruskog plina u najhladnije dane siječnja nove 2009. godine, pro-uzročen novim rusko-ukrajinskim sukobom,  izazvao je veliki kaos u Europi ponovno potvrđujući kako će u 21. stoljeću najmoćnije biti zemlje bogate energentima o kojima ovisi svakodnevna proizvodnja, funkcioniranje sustava i život građana drugih zemalja. No, i tu postoje razlike. Zemlje koje vode računa o svojim resursima, koje ništa ne prepuštaju slučaju, i ovoga su puta svoju ozbiljnost potvrdile korištenjem svojih sustavno osiguravanih zaliha plina, istodobno pomažući one koje na tome nisu radile. Srbija je svoju neozbiljnost u vođenju računa o ovom energentu mogla puno skuplje platiti da joj u susret nisu izašle Mađarska, Njemačka i Austrija. Naravno, svaki propust se plaća, više ili manje. Tisuću kubika plina Srbija je Rusiji plaćala oko 450 dolara, a isti taj, ad hoc, solidarno ustupljeni plin iz zaliha u vrijeme nestašice staje 500 dolara po kubiku. O šteti nastaloj zbog nemogućnosti rada suvremenih postrojenja u tvornicama diljem Srbije tek će se svoditi računi. Paradoks je u tome da je ovo zemlja koja raspolaže prirodnim plinom i koja ima svoje skladište u Banatu. Ali, uz sve to, plin je i dalje u zemlji, a skladište neuređeno i gotovo prazno. 

Ruski plin podmiruje 40 posto potreba Europe za ovim energentom, pa je njegov nedostatak napravio kaos, te pokazao tko su moćnici budućnosti i koju vrstu neovisnosti treba izgrađivati kako ne bi bili taoci svakog spora. Ovoga puta, poslije navodnog postizanja dogovora, u obliku novog Sporazuma o obnovi isporuke plina, pa ponovne blokade u tranzitu plina, nedvojbeno se može iščitati kako je plin samo sredstvo za ostvarenje puno ozbiljnijih ekonomskih i političkih interesa. 

Prema najavama ruskih eksperata iz područja energetike, ruski »Gasprom« će u godinu dana izgubiti devizni prihod od prodaje plina na tržištu zemalja članica Europske Unije u vrijednosti od 20 milijardi dolara zbog smanjivanja cijene plina. Osim toga, u Ukrajini se očigledno vodi borba i oko toga tko će se izboriti za posredničke provizije za isporuku i tranzit ruskog energenta. Tu već neprikriveno nastupa i politika. Prema navodima ukrajinskih medija, u toj se državi nazire novi savez dvoje kolega, ruskog premijera Vladimira Putina i ukrajinske premijerke Julije Timošenko, koji pokušavaju  iz unosnog posla izbaciti predsjednika Ukrajine Viktora Juščenka i njemu blisku posredničku tvrtku »RosUkrEnergo«. Rusija želi  Ukrajini, koja želi u NATO, staviti do znanja da ne može bez nje i njenih energenata. Dok se vode ove ekonomske i političke borbe, europski potrošači željno iščekuju ruski plin o kojemu su prilično ovisni, osobito zimi.

ENERGETSKI KAOS:  Od dvadesetak zemalja ugroženih aktualnom krizom, najteža situacija je  u Slovačkoj, BiH i Makedoniji, koje su u potpunosti ovisne o plinu dobivenom iz Rusije. U krizom pogođenim zemaljama, uključujući i države Balkana,  uvedena su razna ograničenja u potrošnji plina, a mjerodavna ministarstva za energetiku usvojila su mjere za prelazak na alternativna goriva. Rusija plinom opskrbljuje 40 posto potreba Europe, a čak 80 posto toga plina ide preko Ukrajine. Bugarska čak oko 96 posto svojih potreba pokriva uvozom tog energenta iz Rusije, Srbija ruskim plinom preko ukrajinskog i mađarskog teritorija pokriva čak 87 posto domaće potrošnje, Grčka 82 posto, Turska oko 67, Slovenija 64, Austrija 60, Njemačka 42, Hrvatska 40, Italija 28, Francuska 24 posto, itd.

Shodno velikoj energetskoj krizi koja je pogodila velik broj europskih zemalja u pregovore i razrješavanje ovoga problema uključila se Europska Unija. Predsjednik Europske komisije Jose Manuel Durao Barroso je ocijenio kako je neprihvatljivo sigurnost opskrbe EU plinom činiti taocem pregovora Rusije i Ukrajine. »Ukrajina i Rusija moraju naći postojano i dugoročno rješenje da zajamče EU-u pouzdanu opskrbu plinom«, istaknuo je Barroso. 

Rok za obnovu rusko-ukrajinskog ugovora o opskrbi plinom istekao je 1. siječnja 2009. godine, a nije obnovljen prije svega zbog toga što je Moskva htjela podignuti Kijevu cijenu plina na 250 dolara za tisuću kubika, s prošlogodišnjih 179,5 dolara. Ukrajinci, koji godinama plaćaju povlaštenu cijenu za plin u odnosu na Europu, nisu željeli platiti više od 201 dolar, pa je Rusija odlučila podignuti im cijenu na 450 dolara za tisuću kubika. Zbog izostanka dogovora, Rusija je s posljednjim danom 2008. godine obustavila isporuke plina koji koristi Ukrajina. Međutim, budući da preko Ukrajine idu plinovodi koji ruski plin dovode u Europu, Ukrajina je počela  uzimati plin namijenjen drugim zemljama. Rusija je dodatno smanjila isporuku plina, a potom ju i potpuno obustavila u noći između 6. i 7. siječnja.

Ruski premijer  Putin je u svim izjavama tvrdio kako je kriza u Europi nastala »zbog blokade ukrajinskog vodstva«, dok su iz Ukrajine tvrdili kako »određeni inozemni političari otvoreno optužuju Ukrajinu za kaznena djela koja nanose nepopravljivu štetu imidžu i interesima Ukrajine«, pa će glavno tužiteljstvo Ukrajine »izvršiti provjeru  i poslije donijeti objektivnu odluku«. Slušajući javne međusobne optužbe, premijer Češke, koja predsjedava EU u prvih šest mjeseci 2009. godine, Mirek Topolanek  zaključio je kako je »situacija otišla tako daleko da je prestalo biti zanimljivo tko je kriv«.

Koordicijska grupa za plin pri EU je naložila i povećanje proizvodnje prirodnog plina u Nizozemskoj, Velikoj Britaniji, Rumunjskoj i Poljskoj, kao i Norveškoj, koja je, mada ne i članica EU, veliki opskrbljivač Europe ovim energentom. S obzirom na smanjenje sjevernomorskih zaliha nafte, Norveška se sve više usmjerava na zemni plin, u okviru svojih energetskih potreba. Pretpostavlja se da će izvoz plina iz Norveške dostići maksimum sljedećeg desetljeća, sa 120 milijardi kubičnih metara plina godišnje. U prvih deset mjeseci prošle godine Norveška je prodala 80 milijardi kubičnih metara plina, uglavnom europskim zemljama. Na godišnjoj razini to je povećanje od 7,9 posto. Norveški izvoz plina pokriva oko 16 posto potražnje EU. 

Ukrajina godišnje troši približno 80 milijardi kubika prirodnog plina i od te količine oko tri četvrtine dobiva iz ruskih cjevovoda, pri čemu treba imati u vidu da je najveći dio tog goriva iz Turkmenistana i Uzbekistana. Rusija, naime, kupuje plin od dvije nekadašnje republike bivšeg Sovjetskog Saveza, a zatim ga transportira svojim cjevovodima i na kraju isporučuje poduzeću »Naftogas Ukraine«.

Kada je Srbija ostala bez plina 6. siječnja, Vlada je naložila zamenu plina mazutom, povećanu proizvodnju mazuta, zatražila štednju i najavila mogući uvoz struje. Kako se tog dana često čulo u srbijanskoj javnosti, kriza u opskrbi plinom pokazala je kako Srbija nije dobila nikakav povlašteni položaj zbog najnovijeg aranžmana s Rusijom, tj. da je Srbija prošla isto ili gore od zemalja koje Rusiji nisu prodavale svoje naftne kompanije. U svemu tome, najgore je prošla Vojvodina, budući da je to regija najviše ovisna o plinu.

Hrvatska troši 3,2 milijarde kubičnih metara plina od kojih 60 posto dolazi iz domaćih plinskih polja, a 40 posto se uvozi iz Rusije. Aktualna situacija je dovela do restrikcija i blagovremenog zbrajanja štete nastale zbog nedostatka plina. Ministarstvo gospodarstva je  pozvalo distributere plina da ne isključuju one kojima bi obustava plina prouzročila štete na postrojenjima, odnosno ogromne troškove za pokretanje proizvodnje, a sastavljen je i popis četrdesetak tvrtki kojima će se zbog izbjegavanja teških gospodarskih i ekoloških posljedica nastaviti isporuka plina. Hrvatski mediji pišu i o potrebi nalaženja alernativnih puteva dobivanja plina, bilo uvozom iz Alžira ili Libije, bilo molbom Italiji da ustupi svoj dio plina iz nalazišta na Jadranu, a ukazuje se i na potrebu izgradnje novih skladišta plina, pokraj onog u mjestu Okoli. Pritom se podsjeća i na spremnost Katara da u Hrvatskoj gradi plinski terminal, ali je tu ideju, koju je prihvatio i predsjednik Hrvatske Stjepan Mesić, odbila Vlada. 

SKLADIŠTE, A KAO DA GA NEMA: Skladište plina u Srbiji, Banatski Dvor, nalazi se na teritoriju općine Žitište. Punjenje skladišta plinom otpočelo je tek u svibnju prošle godine, nakon 25 godina pauze, a proteklih godina ništa nije urađeno ni na izgradnji instalacija u Banatskom Dvoru. Da bi ovo skladište bilo privedeno namjeni, potrebno je oko 22 milijuna eura, pa bi šteta koju je ova zemlja pretrpjela, te njezini građani o kojima se najmanje govorilo u javnosti, bila puno manja. Tada bi se u skladištu moglo proizvoditi pet milijuna kubika plina dnevno, što bi bilo dovoljno za potrebe Srbije u izvanrednim situacijama.

Ministar rudarstva i energetike u Vladi Srbije Petar Škundrić je rekao kako je Srbiji potrebno oko dvije godine punjenja skladišta plina Banatski dvor, kako bi se dostiglo minimalnih 300 milijuna kubičnih metara plina, a za dostizanje planiranih 800 milijuna kubičnih metara još dvije godine. U javnosti se s punim pravom postavljalo pitanje  zbog čega je punjenje Banatskog Dvora počelo toliko kasno, te se ponovno prigovaralo kako je Srbija napravila grešku što je s Rusima potpisala samo memorandum, a ne i ugovor o završetku Banatskog Dvora. Među ostalim, tumači se kako zbog te činjenice Rusi neće imati interes graditi skladište plina dok ne bude izgrađen »Južni tok«. Vlast to, naravno, poriče.

»Ja ne mogu procijeniti koliki je gubitak našeg gospodarstva zbog ove krize, ali je on sigurno veći nego što košta obnavljanje Banatskog Dvora«, izjavio je ministar Škundrić, te kazao da bi i u Mokrinu moglo biti izgrađeno još jedno skladište plina, te na još nekoliko lokacija u Srbiji. 

POSLJEDICE: Tek će se zbrajati posljedice ove najnovije energetske krize nastale zbog prekida isporuke plina iz Rusije. Veliki financijski gubici nastali zbog nedostatka ovog energenta, neophodnog između ostalog i za pro-izvodnju, mogli bi pokrenuti jedan novi val problema u međudržavnim odnosima, a svojim potezom ga je najavila Mađarska. Najveći distributer prirodnog plina u Mađarskoj »Emfes«, prva je europska kompanija koja je Europskom sudu u Luksemburgu podnijela kaznenu prijavu protiv »Naftogasa Ukrajine« zbog prekida isporuka ruskog plina u Europsku Uniju. Europski sud je najveća pravna instancija u EU, a u tužbi se navodi kako se ukrajinski »Naftogas« obvezao da će isporučivati ruski plin zemljama EU, uključujući i Mađarsku. Tužba se zasniva na normativnom aktu Unije iz 1994. godine, kojim se europskim kompanijama omogućava da se pozovu na pravila Svjetske trgovinske organizacije kad god ocijene da je neophodno štititi svoje poslovne interese. Eksperti očekuju da će uskoro stopama mađarske kompanije krenuti i brojne tvrtke iz čitave EU, kojima je prekid isporuka ruskog plina preko Ukrajine ugrozio poslovanje. Ne isključuju su ni pojedinačne tužbe građana.

Ravnatelj »Srbijagasa« Dušan Bajatović izjavio je kako je od Vlade Srbije to poduzeće dobilo nalog da preispita pravne mogućnosti za pokretanje tužbe protiv Ukrajine zbog obustavljanja isporuke plina. 

Srpske kompanije koje koriste plin kao energent imale su prošlog tjedna preko 1,5 milijardi dinara gubitaka dok bi ovog tjedna oni mogli dostići i 2,2 milijarde, priopćilo je Udruženje poslodavaca Srbije. Prema riječima glasnogovornika Unije poslodavaca Srbije Dragoljuba Raića, najmanje 34 uglavnom izvozno orijentirana poduzeća iz Srbije pretrpjela su gubitke jer su morala obustaviti ili reducirati proizvodnju.  Kompanije koje su pretrpjele gubitke mogle bi također tužiti Ukrajinu zbog prestanka isporuke ovog energenta. Međutim, srbijanske kompanije koje koriste plin kao energent, zahtijevaju isplatu obeštećenja i najavljuju tužbe protiv Srbije naglašavajući kako je Ministarstvo energetike bilo dužno osigurati korištenje rezervi plina u skladištu Banatski Dvor.

I DALJE BEZ RJEŠENJA: Na raspletu rusko-ukrajinskog spora radilo je češko predsjedništvo Europske Unije koje je pregovore premjestilo u Bruxelles. Problem u isporukama plina nastao je jer je Kijev na sporazum iz 2008. godine samoinicijativno dodao deklaraciju koja nije bila sastavni dio sporazuma. Ta dekalaracija je navodila kako Ukrajina nije uzimala tranzitni plin i kako nema zaostale dugove prema »Gaspromu«, što je bilo u srži spora između Rusije i Ukrajine, kao i da Rusija mora osigurati dodatni »tehnički« plin za održanje tlaka u ukrajinskom sustavu plinovoda, što je Rusija odbijala bez sporazuma o cijenama.

Novu obnovu isporuke plina europskim potrošačima trebao je omogućiti sastanak, održan 12. siječnja u Bruxellesu, na kojem su Rusija, Ukrajina i EU potpisale novi sporazum o međunarodnom nadzoru tranzita ruskog plina preko Ukrajine, iz kojeg je izostavljena izjava Kijeva o sporu oko plina s Moskvom. Ministri energetike EU su, usprkos čvrstom ugovoru, pozvali na oprez. 

Ruski premijer Vladimir Putin i njegov češki kolega Mirek Topolanek razgovarali su i o mogućem zajmu Unije Ukrajini za otplatu ruskog plina i ruskom sudjelovanju u tome. Zamjenik ruskog premijera Igor Sećin je izjavio kako Ukrajina ima pravo od međunarodne zajednice zatražiti zajam, ako ima problema s otplatom duga za plin Rusiji. 

Novim ukrajinskim potpisom na odredbe sporazuma o promatračkoj misiji bili su ispunjeni  svi uvjeti Rusije za obnovu dotoka plina ka EU, te je ruski »Gasprom« dan kasnije obnovio isporuke plina za Europu kroz teritorij Ukrajine. Međutim, Sporazum o transportu je propao već u prvim satima primjene. Dok ukrajinska strana tvrdi da je 13. siječnja plin krenuo trasom kojom je tranzit nemoguć, ruski dužnosnici navode da su dobili obavijest od ukrajinskog »Naftogasa« da je transportni sustav preorijentiran za unutarnje potrebe. Sve u svemu, baš kad su se svi ponadali da je rusko-ukrajinskoj plinskoj krizi došao kraj, te da će se za koji dan u domove diljem Europe vratiti grijanje, Rusi i Ukrajinci su se opet zakvačili i to oko istog problema – Rusi tvrde kako Ukrajinci opet blokiraju isporuku plina, a Ukrajinci tvrde kako ga Rusi ne šalju dovoljno.

Uz sve to, predsjednik Ukrajine optužuje Rusiju da želi diskreditirati Ukrajinu, Rusija optužuje svog susjeda da blokira tranzit plina za Europu, a europski promatrači, raspoređeni na distribucijskim postajama plina u Ukrajini, za sada ne mogu ustanoviti tko je kriv. 

I dok europski čelnici s ljutnjom gledaju prema Rusiji i Ukrajini i čekaju da te dvije zemlje konačno riješe spor i pošalju plin prema Europi, u cijelu se (političku) priču (očekivano) umiješao i SAD.

Američka je vlada izvijestila kako pozdravljaju sve napore koje je češko predsjedništvo EU poduzelo kako bi se europskim potrošačima nastavio isporučivati prirodni plin, kao i transparentnost koja se željela postići uvođenjem međunarodnih promatrača. Istodobno pozivaju Rusiju da nastavi isporuku plina, te ukazuju na važnost nabave plina s više različitih tržišta i korištenje više različitih resursa. Za sve to vrijeme, milijuni građana Europe i dalje čekaju plin, nadaju se solidarnim isporukama iz zemalja koje još imaju zaliha plina ili se pak snalaze na sve moguće načine kako se ne bi smrzavali usred hladne zime. 

Ako izostavimo politička svrstavanja, ono što poslije i ovoga iskustva ostaje za pouku je da svakako treba sustavno raditi na vlastitim energetskim izvorima i zalihama, te što većoj energetskoj neovisnosti.

g