Arhiv tekstova

Božić je jedan od dva najvažnija katolička blagdana koji se obilježava i slavi u svakoj katoličkoj obitelji, pa tako i u zagrebačkom domu srijemske obitelji Karačić, prognanih početkom devedesetih godina prošlog stoljeća iz Beške. Glava obitelji Branko, od prošle godine umirovljenik, oduvijek je ovaj blagdan obiteljskog zajedništva provodio s obitelji u svome domu, u krugu svojih najdražih.

S tugom u očima Branko se prisjetio svog križnog puta, vremena kada je srijemskim Hrvatima doista bilo teško, kada su trpjeli brojna poniženja i kada im je bilo ugroženo sve što su imali, pa čak i vlastiti život. »Najteže je bilo živjeti u strahu za život vlastite djece. Kći Slađana (1971.) je bila cijelo vrijeme s nama, ali su nam sinovi Slobodan (1969.) i Anđelko (1973.) već bili odvojeni od obitelji te smo najviše strahovali za njihovu sigurnost«, priča nam Brankova supruga Stojka.

Razlog našeg posjeta obitelji Karačić nije samo čarolija blagdanskog prosinca, već činjenica da su kuću  i imanje u Srijemu zamijenili za kuću u Zagrebu, odnosno da su se uselili u novi dom baš na Badnjak 1991. godine. Dakle, ovogodišnji Božić je 18. po redu proslavljen u njihovom novom domu u novozagrebačkom naselju Sveta Klara. 

Drugi razlog našeg posjeta je Brankov zanimljivi hobi, »drvenarija«, kako sam svoju dugogodišnju sklonost ka drvetu naziva ovaj vitalni 63 - godišnji Srijemac, rođen u Bosni i Hercegovini. Na-ime, Brankov je cijeli život profesionalno i privatno vezan za drvo, a i mirovinu je dočekao u zagrebačkom »Zrinjevcu«, dok mu je hobi izrada drvenih skulptura, glazbenih instrumenata i raznoraznih uporabnih predmeta od drveta. 

»Od kako znam za sebe volio sam drvo, a ta ljubav prema drvetu bila je presudna u odluci da u Novom Sadu završim zanat za tesara. Još od malena sam počeo izrađivati predmete od drveta, ispočetka isključivo one koji su imali uporabnu vrijednost, jer tada nije bilo dovoljno novca i sve što se nije moralo kupovati dobro je došlo obitelji i prijateljima. Kasnije sam si mogao dozvoliti ‘luksuz’ izrađivanja raznoraznih skulptura, glazbenih instrumenata i svega onoga što me nadahnjivalo i što mi je činilo i još uvijek čini zadovoljstvo«, priča nam Branko dok nam u svojoj radionici pokazuje mnoštvo zanimljivih izložaka.