Arhiv tekstova

Slovenija je prije tri tjedna u Bruxellesu svojim vetom blokirala Hrvatsku u prego-vorima s Europskom Unijom, a mediji u Sloveniji pišu kako bi, također zbog međusobno nedefiniranih granica, Hrvatska jednako tako mogla blokirati Srbiju... Poslije raspada Jugoslavije puno toga je ostalo nedorečeno, tako da zemlje Zapadnog Balkana, koje se pripremaju za kandidature ili pak članstvo u EU, u ovu europsku zajednicu unose i nove probleme, unaprijed stavljajući do znanja tko im to stiže u njihove redove. Puno toga neriješenog, puno loših sjećanja, a nedavno i krvi, stalni su povodi vraćanja u prošlost, a uz to se uglavnom ne propušta prigoda za zakočiti susjeda u njegovu napretku. Aktualni odnosi se vrlo lako iščitavaju. Hrvatska tužba, srpska protutužba, slovenska blokada...

Vanjskopolitičke nedoumice, poput graničnih sporova, jako su zahvalna tema za političare, jer im dobro dođu za odvraćanje pozornosti s unutarnjih političkih problema, te za dobivanje jeftinih političkih bodova. Naime, dok u slučaju neprimjerenih izjava ili neodržanih obećanja na domaćoj sceni mogu očekivati brz odgovor političke konkurencije, u slučaju međunarodne scene te bojazni nema. Jedina slovenska nada je da svoje rješenje nametne kao uvjet priključivanju Hrvatske Europskoj Uniji, a trenutačna hrvatska politika – pod svaku cijenu u EU – izgleda joj ide na ruku.

SLOVENSKA BLOKADA: U Bruxellesu je 19. prosinca održana međuvladina konferencija o pristupanju Hrvatske Europskoj Uniji. Iako je Zagreb ispunio sve što je Bruxelles od njega tražio, od 10 pripremljenih poglavlja otvoreno je samo jedno, i to javne nabave, a od završenih pet zatvorena su tri i to – ekonomska i monetarna politika, informacijsko društvo i mediji te intelektualno vlasništvo. Preostala poglavlja pripremljena za pregovore ostaju na čekanju dok Slovenija ne povuče veto. 

»Slovenija nije mogla pristati na većinu poglavlja koja su se trebala otvoriti i zatvoriti u pregovorima Hrvatske i EU, jer dokumenti iz hrvatske pristupne dokumentacije prejudiciraju granicu te se blokadom usprotivila ‘jednostranim koracima’ na graničnoj crti, kojima je mijenjano stanje zatečeno osamostaljenjem dviju država, a kad ne bi tako reagirala, Slovenija bi pristala na svršen čin«, stoji u dokumentu koji je objavilo slovensko Ministarstvo vanjskih poslova. 

»Italija je nas prisilila da promijenimo Ustav, a sličan pristup tijekom pregovora sa Slovenijom, Slovačkom i Češkom imala je Austrija«, izjavio je predsjednik vanjskopolitičkog odbora slovenskog parlamenta Ivo Vajgl. 

»Ovo sa slovenskom blokadom je neprihvatljivo, međutim, to neće naškoditi Hrvatskoj, jer mi nastavljamo svoj tempo prema Europskoj Uniji«, izjavio je poslije slovenske blokade hrvatski premijer Ivo Sanader dodajući, kako »Vlada ne može prihvatiti zahtjev za izuzimanjem bilo kakvog dokumenta u budućem postupku pred Međunarodnim sudom pravde«, a po tom pitanju u Hrvatskoj su ovoga puta jedinstveni i vlast i oporba, a sve to uz potporu predsjednika Stjepana Mesića. 

Glavni povjerenik EU za proširenje Olli Rehn istaknuo je kako »broj poglavlja ne utječe na razinu napretka u pregovorima s Hrvatskom, ni na sagledavanje hrvatskih napora da u posljednjih mjesec dana ispuni zadane kriterije«. Upitan koliko je realan i provediv plan Europske komisije za dovršetak pregovora s Hrvatskom do kraja 2009. godine, s obzirom na trenutačnu situaciju, povjerenik Rehn je rekao da je on u »potpunosti provediv«.

PROBLEMATIČNI: Uz javno obznanjeni stav Vlade Slovenije, slovenski su mediji pokrenuli kampanju u kojoj se tvrdi da je Hrvatska »problematična država« koja, kako navode, ima »granične sporove« sa svim susjednim državama, osim s Mađarskom. Na granici sa Slovenijom to su – Piranski zaljev, granica na Muri i Sveta Gera, s Crnom Gorom – poluotok Prevlaka, s BiH – granica na Uni kod Kostajnice, granica kod Željave (Bihać) i kod Martin Broda, dok su sa Srbijom sporne točke granica na Dunavu i kod Principovca blizu Iloka. Ljubljansko Delo tako piše kako je slovenska blokada pouka za Srbiju, ističući pritom kako Hrvatska s tom državom nakon raspada Jugoslavije još nije sklopila sporazum o granici pa bi ju Hrvatska na jednak način mogla blokirati u pristupnom procesu. Ovaj list, naravno, ignorira nedavno obećanje premijera Ive Sanadera kako Hrvatska prema Srbiji neće postupati na način na koji Slovenija tretira Hrvatsku. Unatoč dosadašnjim političkim trzavicima, ukupna robna razmjena između Hrvatske i Slovenije u prvih šest mjeseci prošle godine dosegnula je 1,469 milijardi dolara, što je povećanje od 20 posto u odnosu na isto razdoblje pretprošle godine. No, za razliku od tih prijašnjih, procjenjuje se da će najnoviji politički spor ipak utjecati i na gospodarske odnose.

Promatrajući ove dvije zemlje, ali i druge zemlje Zapadnog Balkana, čelništvu Europske Unije neće biti lako u budućem razdoblju. Od 1. siječnja Europskom Unijom šest mjeseci predsjedava Češka, a potom drugih šest mjeseci Švedska. Česi su za prioritete odabrali ekonomiju, energiju i vanjske odnose. Unutar trećeg prioriteta – vanjskih odnosa, Češka će se usredotočiti na tri područja – na Zapadni Balkan, na Istočno partnerstvo, koje uključuje šest istočnoeuropskih zemalja nekadašnjeg Sovjetskog Saveza, te na transatlantske odnose. 

»Češko predsjedništvo učinit će sve što može kako bi se uklonio slovenski veto na nastavak hrvatskih pristupnih pregovora i kako bi se pregovori završili što je prije moguće, idealno bi bilo prije kraja 2009.«, izjavio je potpredsjednik češke vlade zadužen za europske integracije Alexandr Vondra. S druge pak strane, savjetnik te iste češke vlade zadužen za jugoistočnu Europu (dok ta zemlja bude predsjedala EU-om) Erhard Busek smatra kako bi »zemlje Zapadnog Balkana u Europsku Uniju mogle ući u paketu. To bi mogla biti jedna od posljedica slovenske blokade hrvatskih pregovora«. Učeći i na ovom primjeru, u Europskoj komisiji se razmišlja i o mogućim postupcima za sprečavanje toga da slovenski primjer postane česta pojava. »Slovenci blokiraju Hrvate, Hrvati blokiraju Srbe, i tako dalje, tu postoji jako duga lista«, objasnio je Busek, navodeći da bi se, zbog toga, primanje zemalja Zapadnog Balkana moglo obaviti u paketu.

GRANIČNI SPOR: Hrvatska javnost i politika od 1991. godine bili su zaokupljeni okupacijom Hrvatske te Bosne i Hercegovine, zbog čega na otvorena pitanja sa Slovenijom nisu obraćali pozornost. S druge strane, poslije završetka velikih ratnih sukoba krajem 1991. godine ta pitanja postaju sve zanimljivija tema u samostalnoj Sloveniji. Tek poslije pada Miloševića u Hrvatskoj raste interes i za druge vanjskopolitičke teme. 

Međunardno pravo, kao i svako drugo pravo, kompromis je između različitih interesa. U slučaju zemlje koja je hendikepirana zbog kratkoće obale (Slovenija), posebice u zatvorenom zaljevu, njezini interesi vitalno se sudaraju s interesima njezinih susjeda na moru (Hrvatska). Međunarodna konvencija o pravu mora vrlo je jasna: takvoj zemlji ni u jednom članku ne daje pravo na neposredan teritorijalni kontakt s otvorenim morem, ali joj, s druge strane, osigurava potpuno slobodan prolaz za brodove na putu u njezine teritorijalne vode. U svijetu ima tridesetak takvih država, među ostalima skoro sve zemlje Baltičkog mora, što pokazuje da takav status u praksi ne predstavlja nikakav problem. 

Slovenija je od samog početka bila svjesna tih činjenica i koristila je njoj povoljan dio pomorskog prava za razvoj svoje luke Kopar, čiji je ukupan promet usporediv s prometom svih hrvatskih luka zajedno. No, situacija se počela mijenjati 1993. godine, kad su slovenski političari počeli svoje građane uvjeravati kako Slovenija ima pravo na neposredan kontakt i obećavati kako će to i osigurati, a takav jednostrani potez formalizirali su kroz Memorandum slovenskog parlamenta, koji jednostrano »odlučuje« da Slovenija to pravo ima. Budući da je u to vrijeme Hrvatska  bila djelomično okupirana zemlja s mnoštvom izbjeglica, takva neprestana ponavljanja stajališta slovenskih političara ostala su bez službenog odgovora s hrvatske strane. Kad je Hrvatska konačno negativno uzvratila na slovenske zahtjeve, bilo je već prekasno.

Ni arbitraža nije izgledna, jer Slovenija teži tome da arbitar bude politička institucija,  koja će više pozornosti posvetiti političkom nego pravnom aspektu problema i dati prednost diplomatskoj težini države, dok Hrvatska inzistira na pravnoj instituciji, kao što je, na primjer, Međunarodni sud o pravu mora, koja bi proučila prvenstveno pravni aspekt problema i dala prednost konvenciji o pravu mora. 

Bez obzira što je Badinterova komisija potvrdila međurepubličke granice kao međunarodne, to još uvijek nije u potpunosti odredilo njezin točan tijek. Države su se zato dogovorile da će kao najvažniji tehnički kriterij za određivanje jurisdikcije uzeti katastar: ako je čestica u slovenskoj katastarskoj općini ona je slovenska, i obratno. No često se pojedine čestice nalaze u katastru i na slovenskoj i na hrvatskoj strani, ili pak nisu upisane niti u jedan katastar.

Dok Slovenija predbacuje Hrvatskoj da se u njenim zakonima spominju četiri sporna zaseoka južno od Dragonje, Slovenija sama je ta ista četiri zaseoka upisala u svoje zakone još 1994. godine. Teško je shvatiti zašto bi samo hrvatski, a ne i slovenski zakoni bili sporni u smislu prejudiciranja granice.