Arhiv tekstova

Jedan od najznačajnijih  hrvatskih ratnika koji je svojom borbom i junačkom smrću stekao slavu u cijeloj  Europi je svakako Nikola Zrinski-Sigetski (Nikola IV. Zrinski) koji se istaknuo u borbama protiv Turaka, kako u Hrvatskoj tako i u Europi. Godine 1529. sudjeluje u obrani Beča od turske opsade, dok 1542. brani Peštu  na čelu hrvatske vojske. Te iste godine  radi svojih zasluga proglašen je hrvatskim banom, a 1546. godine od kralja dobiva Međimurje s gradom Čakovcem. Svojim ratnim uspjesima uspio je sačuvati preostali dio Hrvatske od osvajanja Turaka, a uspjeh koji mu je donio europsku slavu je obrana Sigeta što je spriječilo tursko osvajanje Beča. Sultan  Sulejman Veličanstveni  1566. godine okuplja veliku vojsku, približno 100.000 vojnika, i kreće u pohod osvajanja Beča. Na putu prema Beču, južno od Pečuha, nalazio se grad-tvrđava Siget čiju je obranu predvodio Nikola Zrinski s još 2500 Hrvata. Opsada tvrđave započinje 5. kolovoza  i premda pomoć braniteljima nije stizala, uspjeli su je braniti mjesec dana. Nikolu nije pokolebalo ni to što su Turci zarobili njegovog sina Jurja i u zamjenu za njegov život  tražili predaju tvrđave. Tvrđava je spaljena 7. rujna. Preostali branitelji predvođeni Nikolom krenuli su u posljednji juriš. U ovom jurišu Nikola i gotovo svi branitelji (samo je četvero preživjelo i otkupljeno od Turaka) su poginuli. Premda je Siget  osvojen Turci su izgubili 30.000 vojnika, a tijekom jednomjesečne opsade umro je i sultan Sulejman Veličanstveni. Iz tih razloga Turci su odustali od daljnjeg pohoda i osvajanja Beča. U bečkom povijesnom muzeju čuvaju se sablja, kaciga i ogrtač koji su pripadali Nikoli Zrinskom.

 

Sablja Nikole Zrins-kog

 

Sablja Nikole Zrinskog, premda bogato ukrašena, po obliku  predstavlja tipičnu husarsku sablju tog razdoblja. Obložena je pozlaćenim limom, a križnica je od pozlaćenog srebra s dugim krakovima na čijim krajevima se nalaze kuglice. Sablja je s izraženim jalmanom, tj. zadebljanjem na posljednjoj trećini sječiva koje služi za veću jačinu udarca, a samo sječivo pripada »širokom« tipu sječiva. Na kraju drške  nalazi se srebrna glavica s osmerokutnim grbom Zrinskih i stiliziranom utvrdom gdje je još  urezano NCPDZ-Nicolaus Comes Perpetus de Zrin. Sačuvana kaciga ima izdužen oblik s reljefnim oblicima izduženih kapljica i pripada tipu kaciga »šišak«, kao posljedicu bruniranja (zaštita od korozije) i ima plavičasti odsjaj. Plašt koji je nosio Nikola Zrinski izrađen je od bijelog atlasa sa zlatnim i cvjetnim uzorcima, a nosio se preko oklopa u paradne svrhe. Premda nisu sačuvani, Nikola je, prema zapisima kroničara, posjedovao oklop koji je pokrivao vitalne dijelove tijela dok je za pojasom imao samokres.

 

Uskoci 

 

Uskoci označavaju kršćane, uglavnom katolike, koji su pobjegli s područja Hrvatske i Bosne pod turskom vlašću te sudjeluju u obrani preostalih tvrđava, a također napadaju i turske pljačkaške skupine i oduzimaju im plijen. Premda su uskoci djelovali na području cijele Vojne krajine najpoznatiji su oni s područja Senjske kapetanije koji su se podjednako borili protiv Turaka i Mlečana, a glavna utvrda im je bila tvrđava Nehaj iznad Senja. U uskočkim pothvatima sudjelovali su stanovnici mnogih primorskih mjesta od Rijeke do Zadra, stanovnici otoka kao i podanici plemićkih obitelji Zrinskih i Frankopana. Oružje uskoka činila je obvezna puška, tipa fitiljača, kao i nekoliko vrsta hladnog oružja. Od hladnog oružja uskok je posjedovao mač »paloš«, a nerijetko je mač zamjenjivala zaplijenjena turska sablja. Također, u uporabi je bio i mač »schiavone« čiji je rukobran bio sačinjen od isprepletenih željeznih traka. Od ostalog oružja korišten je buzdovan, topuz ili nadžak, oko pojasa je nošena kutija s puščanim nabojima, barutnica te nož ili manji bodež.

 

Banski haramija 

 

Riječ haramija ima korijen u turskom jeziku gdje označava razbojnika, bandita dok u hrvatskom označava vojnika pješaka opremljenog po lokalnom običaju. Prvi odred  haramija Hrvatski sabor organizira 1539.  godine pod nazivom orsaške ili banske haramije čija je zadaća bila osiguravanje puteva i borbe protiv turskih pljačkaških odreda. Sredinom druge polovice 16. stoljeća njihov broj se povećava te osim osiguravanja puteva postaju i branitelji pograničnih utvrda, a središte im se nalazilo na području Pokuplja. Osnovno oružje haramija bila je puška s mehanizmom na fitilj, dok je preko ramena nošen pojas s deset drvenih posudica u kojima se nalazio barut za jedno punjenje. Ove posudice su bile izričito važne jer su omogućavale brzo punjenje točnom količinom baruta. Na kraju pojasa nalazila se vrećica s kuglama i rezervnim fitiljima kao i rog  iz kojeg se sipao barut u posudice. Od hladnog oružja haramije su nosile sablje koje su bile kraće i sa širim sječivom nego konjaničke, a neki modeli su na dršci imali mjesto za puščane naboje te sjekire na dugačkoj dršci ili buzdovane.