Arhiv tekstova

Na fotografiji je »zvanično puštanje u pogon« prvog arteškog bunara u Hrtkovcima, iako je to ustvari nemoguće jer je u pitanju »živa voda«, kako su je Hrtkovčani odmah i nazvali, koja ne-ukrotivo i neprestano teče od momenta izbijanja iz bušotine. Na mramornoj ploči na kamenom kubusu česme velikim štampanim slovima piše (što se na ovoj staroj fotografiji teško razaznaje): PODIGLA AMATERSKA KAZALIŠNA GRUPA 1747.

Tom prilikom nekoliko je Hrtkovčana bilo zaslužno što je selo dobilo ovakvu česmu, jer je sve urađeno sopstvenom inicijativom, samodoprinosom i osobnim radom, prije svega upravo pozorišnih amatera, prosvjetnih radnika i drugih dobrotvora i entuzijasta koji su željeli dobro svojim sugrađanima, pa i namjernicima, jer je česma sagrađena uz samu cestu Ruma - Šabac, koja prolazi kroz ulice Hrtkovaca. A »živa voda« u to vrijeme na selu prava je senzacija, a da ne govorimo koju blagodat donosi mještanima i koliko poboljšava komfor i higijenu onima koji je koriste i zdravlje onih koji je piju.  

Nakon skromne proslave u Domu kulture nekolicina gore spomenutih Hrtkovčana otišla je do »žive vode« da na licu mjesta ovjekovječi ovaj događaj. Među njima smo se zatekli i mi, djeca: autor ovoga teksta, s tek napunjene tri godine, njegov godinu dana stariji drug i drugarova sestra.

S lijeva na desno stoje: Paško Cakić, nastavnik povijesti i zemljopisa, kasnije u Hrtkovcima predsjednik komune; Nikola Vuksanić - Randa, komercijalist na Fišerovom salašu (Poljoprivredno dobro »Srem«); Nikola Vuksanić, službenik, hrtkovački glumac amater; Franjo Vagner, direktor OŠ »Vladimir Nazor« u Hrtkovcima i glumac amater, Eugenija Radivojević, nastavnica hrvatskog jezika i glumica amaterka; Ðuro Pavišić, službenik, dugogodišnji predsjednik Hrvatske čitaonice u Hrtkovcima, Nikola Grišić, trgovac i glumac amater; Stjepan Dorn, ljekarnik u Hrtkovcima, nositelj kazališnog amaterskog života u Hrtkovcima (režiser i scenograf) i Tomo Mandušić, kolar, odličan tamburaš i vrstan amaterski glumac. Čuče: Vladimir Hranilović, nastavnik biologije i kemije i djeca: Branimir Miroslav Cakić, Vesna Ćurković i Davor Ćurković.

Iz ovoga, malo rečenoga, vidi se da su Hrtkovci uvijek bili izuzetno napredno selo. Već krajem XVIII. stoljeća školski su, zanatski i poljoprivredni centar južnog Srijema. Državna graničarska škola u Hrtkovcima otvara se 1773. godine, Dobrovoljno vatrogasno društvo osniva 1901., a 1902. godine Hrtkovčani su izgradili osam kilometara ceste do Platičeva i tako se spojili sa željezničkom prugom Ruma – Klenak (nakon samo dvije godine od njenog puštanja u promet). Pogrebno društvo osnovano je 1904. godine, 1912. Hrtkovci dobivaju ljekarnu, ambulantu i stalnog liječnika. Hrvatska čitaonica, koja je imala i kazališnu družinu, osnovana je 1910. godine. Te godine Hrtkovci dobivaju parni mlin, među prvima u Srijemu. Društvo gospodarske čitaonice osnovano je 1922. godine, Nogometni klub »Šubić« 1926., električna energija dolazi u Hrtkovce 1930. godine, iste godine osnivaju se i Muško hrvatsko pjevačko društvo »Tomislav« i Crveni križ, a Ženski crkveni zbor 1938. godine, kada se otvara i kino. Samo iz ovih nekoliko nabacanih podataka, ako se usporede s daleko većim mjestima u to vrijeme, pokazat će koliko su Hrtkovci bili suvremeni, sa skoro građanskom strukturom i kulturom svojih stanovnika. 

Danas svega ovoga o čemu govorimo uz fotografiju nema, pa ni većine ljudi koji su na slici (živi smo jedino moj drug Davor i ja). No, nije problem što nečega ili nekoga nema iz prošlog stoljeća, problem je što je nasilno i to potpuno ugašeno cijelo jedno hrvatsko selo u Srijemu, sa svim svojim znamenitostima i osobitostima. Simbolično, danas je presahnula i prva »živa voda« u Hrtkovcima!