Arhiv tekstova

Krajem prošle godine u Subotici je registrirano Udruženje vinara i vinogradara Sjeverne Bačke koje okuplja 11 malih i srednjih vinogradara iz okolice Subotice, s Palića, Kelebije, Bačkih Vinograda. Jedan od članova i osnivača je i Oskar Maurer, koji sa svojih 15 hektara vinograda i godišnjom proizvodnjom do 60.000 boca vina spada u srednje proizvođače. On kaže kako su u Udruženju mahom mali proizvođači koji su navikli imati male količine vina proizvedene na potpuno prirodan način bez dodavanja aditiva, a tako gaje i lozu – s malo prskanja, klasično kako su naučili u svojoj obitelji.

 

Proizvodnja vina na prirodan način

 

»Oni nemaju neke velike ciljeve da se šire, povećavaju parcele i količinu, da se pojavljuju na tržištu, u trgovinama, vinarijama i restoranima, nego su navikli da od svoje kuće prodaju tu malu količinu koju su proizveli. Ali, imamo i članove koji ipak imaju veće ciljeve. Primjerice, ja sam sa svojim vinima prisutan u najboljim restoranima u Beogradu, Budimpešti, prodajem vina u Stokholmu i Londonu. To znači da imamo potpuno različite motive, ali ipak ujedinjuje nas zajednička ideja da poštujemo tradiciju i vrijednosti koje smo naslijedili od onih koji su prije nas bili početnici u ovom poslu, ovdje u našem vinogorju. Nastojimo svake godine postići bolju kvalitetu s kevedinkom i kadarkom, te ostalim autohtonim sortama. Dakako, svi mi ovdje imamo i neke svjetski poznate sorte kao što su cabernet sauvignon i merlot, rajnski rizling, ali smatram da je najvažnije nastaviti  postojeće tradicije koje su bile priznate u Europi i svijetu, s našim starim autohtonim sortama, gajenjem loze i proizvodnjom vina na prirodan način. To je zajednički cilj i ono što nas spaja u udruženju«, kaže Oskar Maurer.

Ukoliko bi mali proizvođači i željeli pojaviti se sa svojim vinima na tržištu, u startu će biti u tome onemogućeni jer financijski ne mogu ispuniti zahtjeve koje pred njih stavljaju zakoni poput onih da moraju registrirati poduzeće, uposliti tehnologa, agronoma, knjigovođu. Maurer kaže kako nitko u Vladi niti ne razmišlja o ovim problemima malih proizvođača

 

Kvaliteta vina

 

»Istodobno, ako pogledate tržište vidjet ćete da se na policama trgovina većinom nalaze vina upitne kvalitete koja dolaze iz nekadašnjih kombinata i velikih državnih vinarija. Pri tome nitko ne postavlja pitanje razine kvalitete toga što se prodaje i očekivanja koja bi morao ispunjavati. Primjerice, jedan cabernet sauvignon ili merlot, osobito ako ima oznaku geografskog podrijetla i vinogorja, što bi trebao biti jamac visoke kvalitete. Puno je na tržištu i uvoznog vina koje uopće i ne sliči na ono kakvo bi trebalo biti, kakav bi miris i okus moralo imati, ali sve to bez problema ide na tržište jer postoje neke tvrtke i uvoznici koji imaju svoje interese i isplati im se to raditi. Istodobno, prema njima se zakon ne primjenjuje strogo kao prema malim proizvođačima koji su u stanju proizvesti doista kvalitetno vino. U Srbiji se donose zakoni za koje nam uvijek govore kako se isti takvi primjenjuju u Europskoj Uniji, pa se moraju primjenjivati i kod nas, ali to je laž. U mnogim državama EU postoje sasvim liberalni zakoni prema kojima mali proizvođači, kao registrirana imanja koja proizvode do pet tisuća litara vina, bez problema mogu na tržište, jedino trebaju napraviti analizu kojom se potvrđuje kvaliteta tog vina. Ne trebaju uposliti tehnologa, knjigovođu, osnivati tvrtku. Ovdje su vlasti vjerojatno svjesne da stanovništvo 20 godina unazad nije imalo priliku ići na Zapad i mi ne znamo kakvi zakoni tamo postoje, pa nam onda za bilo što mogu reći da su europski standardi«, kaže Oskar Maurer. 

Mali vinogradari, barem ovi u Subotičkoj pješčari, koji žele gajiti autohtone sorte nemaju puno koristi ni od državnih poticaja. »Država daje poticaje za kupnju sadnog materijala, ali oni ne važe za autohtone sorte. U stvari, važe samo na papiru jer autohtone sorte ne možemo kupiti s deklaracijama i certifikatima budući da ih nema u prometu. S dokumentacijom se jedino mogu kupiti strane sorte za koje država daje subvencije. Primjerice, kevedinku i kadarku, koje su naše autohtone sorte, u Srbiji nigdje ne možete kupiti s deklaracijama i certifikatima jer se ne poizvode. Time bi se trebali baviti instituti, ali oni se bave nekim drugim stvarima koje uopće nisu bitne. Sve skupa uzevši – ovdje vlada kaos«, ističe Maurer.