Arhiv tekstova

Gradski muzej u Somboru počeo je restauraciju slika, djela slikara na razmeđu XIX. i XX. stoljeća, đaka čuvene minhenske škole slikarstva. U zbirci se nalazi 30 slika, restaurirano je prvih pet, a ostale će biti završene u naredne tri godine. Ovaj zahtjevni posao odradio je Centralni institut za konzervaciju iz Beograda, a u restauraciji su rabljene najsuvremenije konzervatorske tehnike i materijali. Projekt somborskog muzeja podupiru i Ministarstvo kulture Srbije, Pokrajinsko tajništvo za kulturu, Austrijski kulturni forum iz Beograda, Veleposlanstvo Savezne Repub-like Njemačke, Talijanski visoki institut za konzervaciju i restauraciju i Grad Sombor. U zbrici slika đaka Akademije umjetnosti u Minhenu nalaze se radovi Jožefa Malija, Oskara Glaca, Šandora Njilašija, Ernea Nađa i Petera Kalmana.

»Naš posao počeo je u rujnu prošle godine kada su slike stigle u Centralni institut za konzervaciju. Slike su bile u lošem stanju zbog neadekvatnog čuvanja, loših podloga na kojima su rađene i loše urađenih prethodnih konzervacija. Većina nije imala preparaturu što znači da je ulje izravno prodiralo u pore platna i doslovce ga je spržilo. Debeli slojevi laka iz prethodnih restauracija teško su se uklanjali. Ne pretjerujem ukoliko kažem da smo uradili preko sto proba kako bismo našli odgovarajuće otopine za lak koji smo trebali ukloniti sa slika i nijedna od pet slika nije očišćena istom otopinom.  Kod slike ‘Žena u bijelom’ Petera Kalmana mjesec je dana trajao samo proces čišćenja. Ništa manje nije bilo zahtjevno čišćenje okvira slika. Tu je bilo iznenađenja jer smo ispod debelih slojeva bronce nalazili pravo zlato, ispod bijele boje odsjaj srebra«, kaže konzervatorica Centralnog instituta za konzervaciju magistrica Vanja Jovanović. Restaurirane slike izložene su u Gradskom muzeju, a uskoro će uslijediti i konzervacija ostalih umjetičkih slika.

 

Zlatno doba Sombora

 

Za Sombor je rad đaka minhenske škole značajan jer potječe iz perioda zlatnog doba Sombora. »Malo je poznato da je prije Pariza München bio umjetničko središte istočne i srednje Europe i većina značajnih slikara studirala je u Münchenu. To je period na prijelazu XIX. u XX. stoljeće i to je zlatno doba Sombora. Ovom izložbom restauriranih slika i uopće projektom njihove obnove želimo pokazati na kojoj je razini tada bila kultura u Somboru, kako bismo iz toga izvukli pravu pouku«, kaže Zora Špoš, kustosica u Gradskome muzeju i voditeljica projekta obnove slika. Sam projekt obnove slika počeo je zahvaljujući Ani Tahirović, koja je obnašala dužnost predstavnice Njemačkoga kulturnog instituta u Somboru i koja je Akademiji likovnih umjetnosti u Münchenu povodom obilježavanja 200 godina postojanja akademije priredila materijal o slikama đaka minhenske škole u somborskom muzeju. Umjetnici čiji se radovi nalaze u zbirci Gradskog muzeja nisu rođeni Somborci, ali su tijekom života i umjetničkoga rada bili vezani za ovu sredinu.  

 

Radovi Petera Kalmana

 

U Zavičajnoj zbirci Gradskog muzeja u Somboru čuva se 25 radova kojih je autor Peter Kalman. Ovako veliki broj slika našao se u muzeju zahvaljujući obitelji Singer u čijoj je fotografskoj trgovini Kalman bio uposlen kao šegrt i koja mu je omogućila slikarsku naobrazbu, s obzirom da je bio iz siromašne seljačke obitelji. Vjerojatno je Kalman često navraćao u Sombor i svojim dobrotvorima poklanjao svoje slike. Kalman je rođen u Žablju, odakle su ga poslali u Novi Sad, pa u Sombor da izučava fotografski zanat. Odatle ga je put odveo u Budimpeštu, pa u München. Živio je u Münchenu i vjerojatno je s vremena na vrijeme obilazio svoje dobrotvore koji su mu omogućili školovanje.

I ostali umjetnici bili su na različite načine vezani za Sombor, a njihovi radovi krasili su domove mnogih uglednih somborskih obitelji. Na sreću, poslije Drugog svjetskog rata umjetnine iz napuštenih domova dopremane su u muzej kao kulturna dobra. Zbog toga je somborski muzej jedini koji ima djela Petera Kalmana, umjetnika koji je na početku XX. stoljeća imao samostalne izložbe u Berlinu, Münchenu, Düsseldorfu, Veneciji, Barceloni.

»Njegove slike su uglavnom rađene u stilu akademskog realizma – na tamnoj pozadini, slobodnim, širokim pastuoznim potezima kista što je, inače, karakteristično za minhensku školu. Slike su bez mnogo detalja, ali s naglaskom na ozračje, raspoloženje i psihologiju života na selu, odakle je ponikao, vidljive su gotovo na svim njegovim slikama – ‘Umorna seljanka’, ‘Švabica’, ‘Baštovanka’, čak i dame koje je slikao, kao što je ‘Žena u bijelom’, djeluju prije umorno i iscrpljeno negoli profinjeno«, kaže kustosica Šipoš.