Arhiv tekstova

Nezaobilazni kutak duhovnog života

NENADIĆ – Neposredno nakon dolaska veće grupe Hrvala-Bunjevaca u Bačku (1687.) počelo je naseljavanje salaša u okolini ušančenog grada Sombora. Tako se naseobine Stolišić, kasnije Nenadić spominju, prvi put još 1702. godine. Nenadić salaši su danas prigradsko naselje Sombora, koji se pružaju duž ceste Sombor-Gakovo, a nekada ih je bilo i do Baje, te ih starosjedioci još zovu i »Bajski put«. Kroz salaše prolazi i pruga Sombor-Riđica, građena 1895. godine, kao i kanal Sjeverna Mostonga, koji su kopali ruski zarobljenici u godinama između dva svjetska rata.
Do prije dvadeset godina ove salaše naseljavalo je stotinjak obitelji Hrvata-Bunjevaca i tri-četiri obitelji drugih nacionalnosti. Današnji stanovnici Nenadića nastanjeni su u 139 kuća – obiteljskih gospodarstava – od kojih je dvadesetak novih, koje su nastanili stanovnici iz krajeva zahvaćenim ratom iz devedesetih godina. U Nenadić salašima postoji zgrada škole, koja je zatvorena za đake iako ih znatan broj putuje na nastavu u Sombor. Povijest govori da je u Nenadiću aktivno radila »bunjevačka škola« već od 1861. godine, a sve do 1956. godine u školi se učio i predmet hrvatski jezik, što potvrđuju mnoge svjedodžbe ondašnjih đaka.
    Salaši Nenadić raspolažu s oko 700 katastarskih jutara prvoklasne oranice koju marljivi poljodjelci obrađuju, siju, kopaju, žanju i čuvaju do sljedeće berbe, a ne zaboravljaju se ni Bogu pomoliti, zahvaliti mu na berićetnoj godini bez oluja i leda. U znak zahvalnosti Bogu mještani Nenadića su davne 1929. godine izgradili kapelu sa zvonikom i stanom za zvonara. Kapela je posvećena Gospi Fatimskoj, a svake se godine održava Proštenje, na dan Ime Marijino (12. rujna). Salaši su tada puni dragih gostiju iz okolnih salaša i Sombora. Također, pored ostalih svečanosti, godinama se – od 1952. do 1990. – održavala u kapeli i oko nje Dužionica s mnogo mladih parova iz Nenadića i ostalih salašarskih naselja. Kapelsko zvono je nekada zvonilo tri puta na dan, a danas samo na Misi. Zvono se oglašavalo i kad su olujni oblaci, može biti gradonosni, prijetili da ledom unište godišnji rod na njivama. Zvonjavom su oblaci odagnani, a zvonar je nagrađivan u naturi, pšenicom i kukuruzom i tome slično.
    Posljednjih godina u kapeli se služe svete mise svake nedjelje, a vjeronauk je svake subote u vrijeme trajanja školske godine. Kapela je nezaobilazni kutak duhovnog života većine salašara, te je čuvaju i Antun Matarić, prvi i dugogodišnji predsjednik HKD-a »Miroljub« (1936. -1944.) kasnije HKUD »Vladimir Nazor«, Antun Matarić mlađi, također u više mandata biran za predsjednika HKUD-a, Manda Matarić, rođena Karaš, aktivna članica HKUD-a od 1936. godine sve do kraja života, čije su nadahnute pjesme i prozu čitale sve generacije u Društvu, zatim i bivši predsjednici inženjer Mato Matarić i Alojzije Firanj, te Šima Raič, sadašnji predsjednik HKUD-a »Vladimir Nazor« iz Sombora. Tu su i pjesnikinja Katica Firanj, Pavle Matarić i Stipan (Antuna) Pekanović, dugogodišnji dopredsjednici Društva i mnogi drugi koji su ponos svoga roda i rodnog kraja – salaša Nenadić.