Arhiv tekstova

U vrijeme kada je malo onih koji su spremni pomoći drugima i kada se čini kako je humanost izgubila svaki smisao, za intervju smo odabrali čovjeka – humanista, koji je nizom svojih dosadašnjih postupaka pokazao kako je pomoć drugima njegovo životno opredjeljenje, bez obzira na diplome visokih škola koje posjeduje. Dejan Logarušić iz Šida član je Općinskog vijeća zadužen za socijalna pitanja i savjetnik za zaštitu prava pacijenata općine Šid. Završio je Pravni fakultet u Novom Sadu, gdje je stekao zvanje diplomiranog pravnika, a zatim je završio i Fakultet za uslužni biznis na kojem je stekao zvanje diplomiranog ekonomista. Također je specijalizirao akademski studij na smjeru izvršno upravljanje u sustavu državne uprave na Kriminalističko-policijskoj akademiji, gdje je stekao zvanje specijalist-kriminalist. Trenutačno je na drugoj godini doktorskih studija Pravnog fakulteta u Kragujevcu, na smjeru javno-pravna i i teorijsko-pravna znanstvena nastavna oblast. Prije uposlenja u općinskoj upravi radio je osam godina u projektantskoj tvrtki »Šid-projekt« u Šidu, na radnom mjestu pravnika. Međutim, kako ističe, želja mu je bila raditi posao gdje će biti ispunjen i koji će mu omogućiti pomoći drugima u nevolji. Ističe kako mu je to kršćanski poriv, a u svom dosadašnjem radu to je i dokazao, pomažući drugima čak i vlastitim sredstvima.

Na koji se način pomaže socijalno ugroženim osobama?

Šid je nekada bio sredina gdje su bili industrijskog giganti »Srem Šid«, »Uljarice« i mnoga druga poduzeća koja su uspješno radila i gdje je bio uposlen najveći broj Šiđana. Zbog propasti gospodarstva i loših privatizacija, Šid je jedan od gradova u Srijemu gdje je najveći broj nezaposlenih, a samim tim i korisnika socijalne pomoći. Nama se svakodnevno ljudi obraćaju za pomoć, ali prema novom zakonu i novim uputama koje smo dobili iz resornog ministarstva, mi više ne možemo iz općinskog proračuna davati jednokratnu pomoć, što smo ranije radili. To može jedino raditi Centar za socijalni rad. U komunikaciji s tom ustanovom svaki se mjesec iz proračuna prebacuju određena novčana sredstva za isplatu jednokratne pomoći.

Što vas je navelo da se opredijelite za posao koji trenutačno radite, s obzirom na to da ste radili u veoma uspješnoj tvrtki?

Najveća čovjekova radost je kada pomaže drugima i kada navečer legne spavati, da zaspi spokojno, jer zna kako je učinio neko dobro djelo. Na ovom radnom mjestu mogu dosta pomoći drugima. U poduzeću gdje sam prethodno radio imao sam čak i veća primanja, ali nekada nije novac najbitniji.

Odnedavno obnašate i dužnost savjetnika za zaštitu prava pacijenata u općini Šid. Taj posao radite volonterski. Čini li vas taj posao sretnim?

S obzirom da sam ispunjavao sve uvjete raditi taj posao, prihvatio sam ga jer je kompatibilan s mojim. Kod mene dolaze ljudi koji su nezadovoljni uslugama – što u državnim domovima zdravlja, što u privatnoj praksi, ordinacijama i ljekarnama. Postoji određena procedura koja se provodi po prijamu žalbe. Mala smo sredina i te probleme rješavamo u partnerskom odnosu između davatelja i primatelja usluga.

Temeljem dosadašnjeg rada, možete li nam reći na što se žalbe pacijenata najčešće odnose?

Pritužbe se najviše odnose na zakazivanje pregleda. Kod nas je preopterećenost velika kod određenih specijalista, s obzirom da ih je nedovoljno, i pacijente ne uspiju u zakonskom roku od 30 dana primiti na pregled. Iz tog razloga se žale i traže da se taj rok produži, što zakonski nije moguće. Zdravstvene su ustanove  dužne izdati potvrdu kako ne mogu u roku obaviti pregled i s tom potvrdom pacijent ode u privatnu ordinaciju, za čiji pregled bi Fond za mirovinsko i invalidsko osiguranje trebao refundirati troškove. Međutim, mislim kako smo napravili važan korak i da će Šiđani uskoro imati ponovno doktore specijaliste u svom gradu, koji ovdje nisu bili više od 10 godina. Za njihov dolazak sredstva će biti osigurana iz općinskog proračuna, a prostorije za njihov rad osigurat će šidski Dom zdravlja. To nam je bio prioritet i uskoro će se to i realizirati, a velika pomoć u svemu tome pružena nam je od strane Savjeta za zdravlje općine Šid.

Kao član Općinskog vijeća, ali i kao pojedinac, u više ste navrata pomagali socijalno ugroženim obiteljima, ponekad i iz vlastititog džepa.

Dok sam bio predsjednik Nadzornog odbora Sportskog centra u Šidu, imao sam novčana primanja od 35.000 dinara mjesečno. Sva ta sredstva uplaćivao sam za rad udruge »Otvoreno srce«, u kojoj rade s djecom s posebnim potrebama. Više ne obnašam tu dužnost, ali se iz proračuna za njih sada izdvaja 250.000 dinara. To je predivna udruga gdje djeca zajedno s roditeljima i odgojiteljima rade u kreativnim radionicama, a ja sam se prihvatio obveze djecu iz Privine glave svake subote dovoziti i odvoziti kući.

Kakvi su vam planovi u daljnjem radu?

Najveća želja mi je da ponovno proradi gospodarstvo u šidskoj općini i da korisnika socijalne pomoći bude sve manje. Nadam se nekom boljitku i napretku gospodarstva, dolasku novih investitora i kada budem vidio da veliki broj Šiđana ponovno ide na posao, bit ću najsretniji. Svaki put kada vidim patnju i jad ljudi, potresem se, jer kada vidite kako netko u ovom gradu nema kupaonu, struju i vodu, pogotovo gdje žive mala djeca, ne možete ostati ravnodušni. Mislim kako u današnje vrijeme nedostaje ljudskosti i humanosti, a trebalo bi pružiti ruku svakome tko zatraži pomoć. Nadam se u skorije vrijeme većoj kršćanskoj ljubavi među ljudima.