Arhiv tekstova

Sa stajališta prava stvar oko prošlotjednih prometnih kazni za pedesetak poljoprivrednika iz Novog Bečeja polovično je jasna: ili predsjedavajući Asocijacije poljoprivrednika Miroslav Kiš laže ili Ministarstvo poljoprivrede i trgovine ne govori istinu!

U prvom slučaju to bi značilo da Miroslav Kiš svjesno zaobilazi istinu u svojim tvrdnjama da je 4. lipnja ove godine jedna od točaka dogovora predstavnika poljoprivrednika s ministrom Dušanom Petrovićem bila i ona da nitko od sudionika prosvjeda neće biti kazneno gonjen. U drugom se isto to može reći za Ministarstvo – i ministra.

 

U ime navoda

 

Stanemo li u obranu Miroslava Kiša i više od 10.000 poljoprivrednika, koji su od 30. svibnja do 4. lipnja traktorima blokirali ceste diljem Vojvodine, tada ostaje činjenica da nitko iz Ministarstva poljoprivrede nije demantirao njegove više puta izgovorene riječi po kojima je dogovoreno da se praksa iz 2007. - kada su poljoprivrednici nakon prosvjeda također dobivali kazne za ometanje prometa - »nikad više ne ponovi«. Istina, nije Ministarstvo demantiralo niti ostale dijelove dogovora, a koji se odnose na to da će poticaji u iznosu od 14.000 dinara po hektaru – zbog kojih su poljoprivrednici napravili šestodnevnu izložbu svojih traktora po magistralnim i ljetnim cestama – biti isplaćeni do konca ove i kraja siječnja sljedeće godine, kao niti da će do konca kolovoza ove godine izaći s pripremljenom strategijom poljoprivrede za 2012. ili, pak, udvostručiti poticaje za stočare. Istina je i to da nešto s kalendarom Ministarstva nije u redu, jer obećana strategija za kolovoz nije urađena niti do Mikulaša, iako je savjetnik u Ministarstvu Tomislav Topalović na »Subotičkoj brazdi« u rujnu izjavio kako njezina izrada samo što nije gotova. Istina je i da ne manjka poljoprivrednika koji tvrde da nešto u Ministarstvu »škripi« i kada je riječ o osnovnim matematičkim operacijama, jer su od obećanih 25.000 dinara po grlu stoke dobili tek polovicu sredstava.

 

U ime naroda

 

Želimo li, pak, svoju lojalnost državi iskazati i tako što ćemo se solidarizirati s ministrom Dušanom Petrovićem – koji umjesto zahvale poljoprivrednika što štiti njihove interese i sve čini da im uljepša život od istih trpi samo napade i kritike – onda prihvatimo činjenicu koja je tek ovih dana izašla na vidjelo: sporna točka dogovora s poljoprivrednicima ne postoji na papiru, jer je, po riječima Miroslava Kiša, takva vrsta obećanja izrečena usmeno. Olakotna okolnost za predstavnike države u ovom slučaju je što su i njezini zastupnici samo ljudi, pa nije čudno da se, nakon iscrpljujućih natezanja s paorima, ne sjećaju svih detalja o kojima je bilo riječi.

Nakon ovoga samo će naivni građanin zapitati zašto se Ministarstvo u svom prošlotjednom demantiju priopćenja Asocijacije poljoprivrednika tek sada sjetilo o čemu izričito nije bilo riječi jedne kasne subotnje večeri prije pola godine? S obzirom na tradicionalno harmonične odnose između ministara i ministarstava nije teško zaključiti kako se, i radi poštovanja zakona i radi slike u javnosti, Ministarstvo poljoprivrede odlučilo po službenoj dužnosti linearno solidarizirati sa svojim kolegama iz Ministarstva unutarnjih poslova. Tako dolazimo do kristalno jasne slike da je okretanje Ministarstva poljoprivrede protiv svojih štićenika uslijedilo kao nevoljni čin krajnje samoobrane radi zaštite vlastitog integriteta i ugleda.

Poljoprivrednici iz Novog Bečaja, a moguće i oni s drugih salaša, slabu će utjehu imati u hipotetičnom ustanovljivanju činjeničnog stanja tko je u krivu, a tko u pravu. Jer, pokazalo se i ovoga puta da ono što nije stavljeno na papir, uredno ovjereno i vlastoručno potpisano, kao i da ne postoji niti je ikada postojalo. A odgovor na pitanje kome nakon izgovorenih riječi rastu uši, a kome nos, isključivo je ekonomske, a ne etičke ili estetske naravi.