Arhiv tekstova

Periferija iz vizure centra

Slika koju o Hrvatima izvan Hrvatske dobivaju hrvatski učenici tijekom školovanja u osnovnoj i srednjim školama važan je dio upoznavanja povijesti vlastitoga naroda. Međutim, analiza nekih udžbenika ukazuje na posvemašnji nesklad između proklamiranih načela suvremene nastave povijesti i udžbenika koji sadržajno i metodički zanemaruju povijest Hrvata izvan Hrvatske, a osobito su površni u pružanju informacija o životu Hrvata u Bačkoj, kako u vojvođanskom tako i u mađarskom dijelu.
    U osnovnoškolskim i srednjoškolskim udžbenicima iz razdoblja socijalističke Jugoslavije (izdanja udžbenika iz pera Ive Makeka, Dragutina Pavlićevića, Filipa Potrebice, Hrvoja Matkovića i Mirjane Gross) povijest Hrvata izvan Hrvatske praktički ne postoji. Udžbenici su protkani integralnim jugoslavenstvom te ideologijskim pristupom o »klasnoj borbi«, pri čemu je povijest stavljena u kontekst stalne borbe »revolucionarnih i naprednih« i »reakcionarnih i nazadnih« snaga. Raseljavanja hrvatskoga pučanstva oskudno se spominje već u Makekovim udžbenicima šestog razreda u kontekstu borbe Hrvata za opstanak u XVI. stoljeću, ali nakon napuštanja domovinskog teritorija oni nestaju iz vidokruga autora udžbenika i pažnje učenika. U današnjim udžbenicima šestoga razreda (Brdal, Budak) iseljavanje Hrvata obrađeno je s više osjetljivosti i metodički kvalitetnije te bez romantičarskoga pogleda na povijest.
    Kada se i obrađuje povijest Vojvodine u 18. i 19. stoljeću (u koju se redovno ubraja i Srijem), Hrvati (Bunjevci i Šokci) se niti ne spominju, osim u kontekstu borbe srpske buržoazije protiv mađarske hegemonije. Srijem se redovno izdvaja iz Kraljevine Slavonije, a međa povučena na kartama sugerira političku odvojenost Kaloče i Baje od Subotice i Sombora.
DANAŠNJI UDŽBENICI: Makekovim, Matkovićevim, Pavličevićevim i Potrebičnim udžbenicima služe se i danas neki nastavnici. Jugoslavenstvo i marksizam zamijenjeni su državotvornim zamislima vladajuće elite, a ostao je tradicionalan romantičarski pristup povijesti. U Pavličevićevim i Potrebičnim se udžbenicima Hrvati u Bačkoj obrađuju se u dvije nastavne jedinice: »Hrvati i ostali narodi u južnoj Ugarskoj«, te »Narodni preporod Hrvata izvan Hrvatske«. Unatoč naslovu, tema o Hrvatima u južnoj Ugarskoj sadrži samo nekoliko pasusa, dok ostatak teksta govori o općenitim temama ili drugim narodima, osobito Srbima, što je neprihvat-ljivo u izučavanju povijesti Hrvata. Na taj način učenik ne dobiva kvalitetnu informaciju o tamošnjim Hrvatima, njihovoj djelatnosti, kulturi i načinu života.
    Druga nastavna jedinica bavi se narodnim preporodom Hrvata izvan Hrvatske. Ovdje ima znatno više informacija o Bunjevcima i Šokcima, te gradišćanskim Hrvatima. Tekst je ilustriran, jasan i informativan za učenike, no obiluje romantičarskim frazama (na primjer: autor tvrdi da je hrvatski jezik tada diplomatski od Beča do Carigrada), ali i činjeničnih grešaka (Po Pavličeviću Ivan Antunović bio je subotički biskup).
    Dragutin Pavličević u svojemu gimnazijskom udžbeniku (izdan u kući Alfa) preseljavanje Bunjevaca i Šokaca dotiče u kontekstu teme o Bosni i Hercegovini u doba osmanlijske vlasti u XVIII. stoljeću, ali bez zemljopisnog određenja krajeva koje su naselili. Kod ovoga autora tematika bačkih Hrvata obrađena je u okviru cjeline o narodnom preporodu u Dalmaciji i Istri, koje autor naziva neologizmima južna i zapadna Hrvatska, upravo onako kako je to činila aktualna vlast. Istaknuta je uloga svećenstva u čuvanju jezika i svijesti o posebnosti, te porijeklo i geografska rasprostranjenost Bunjevaca i Šokaca. Tekst je ilustriran i kartom naših autohtonih manjina u susjednim zemljama. Međutim, preglednosti i jasnoći teksta smeta »državotvorni« i romantičarski pristup s brojnim digresijama – osobito prema Srbima, koji napadno ističu stav autora i smetaju učenicima u realnom sagledavanju gradiva. Ne spominju se javni djelatnici, izuzev političara, pa ni Balint Vujkov. Tekst je opremljen ilustracijama – na primjer: fotografijom Subotice.
SUVREMEN(IJ)I UDŽBENICI: Gledajući izdanja u vremenskoj dimenziji, vidljiv je kod pojedinih izdavača trend osuvremenjivanja u opremi udžbenika i prezentaciji građe. U udžbenicima izdavačkih kuća »Birotehnika« i »Alfa« građa se iznosi narativno, ilustracije i fotografije su rijetko kolorirane, stil je arhaičan, malo je dijagrama, shematskih prikaza i tablica, koji bi učeniku zorno pojasnili događaje i procese. Povremeno se u ovim udžbenicima pojavljuju i činjenične greške. Udžbenik Ivana Vujčića (izdanje Birotehnike) ne objašnjava gdje i kako žive Bunjevci i Šokci, otkuda i kada su došli, čime se bave, već samo šturo nabraja tko su preporoditelji i koje novine i časopise izdaju. Uz to se potkradaju i činjenične greške – na primjer: da se biskup Ivan Antunović zove Antun. Tekst je nedovoljno pregledan, slabo ilustriran, a zemljovidi nisu kolorirani.
Iz izdanja izdavačke kuće »Profil« vidljiva je želja da se nastavna građa prezentira na suvremeniji, jasniji i zanimljiviji način. Više je koloriranih fotografija i priloga, više tablica, te zemljovida. Stil je koncizniji, iako mjestimično preopširan i nepregledan. Na žalost, dobar dio zemljovida je slabije zanatske izvedbe, neke crno-bijele fotografije su slabije kvalitete (nejasne), a gradivo je izloženo narativno i ponekad previše deskriptivno.
    Udžbenik Vesne Đurić i Ivana Peklića narodnom preporodu bačkih Hrvata prilazi opširnije i konciznije, s više zanimljivosti, ali uz faktografske propuste (na primjer: Bunjevačka stranka je osnovana 1880. godine, a ne 1906. kako navode autori). Tekst nije učinjen zanimljivijim i poticajnijim za učenika, osim jedne ilustracije koja je prikazana zasebno na idućoj stranici, pa nema direktne veze teksta i slike.
    Grupa Profilovih autora (Najbir-Agičić, Matković, Leček, Jakovina, Agičić) u udžbeniku povijesti za treći razred gimnazija temu naslovljuje »Hrvati u Ugarskoj« (ovo je pomalo neprecizan naslov jer govori o moliškim, karaševačkim, gradišćanskim i bačkim Hrvatima).
    Tekst o Bunjevcima i Šokcima daje opširan prikaz o doseljavanju i imenu ovih manjina, okolnostima narodnog preporoda, središtima kulturne djelatnosti, preporoditeljima i njihovim aktivnostima. Tekst je ponekad preopširan, mjestimično rabi vokabular nerazumljiv učeniku (na primjer: »etnički stigmat«), relativno je siromašan ilustracijama, a zanimljivosti nisu uočljivo izdvojene, kako bi zaokupile pažnju čitatelja.
    Najnovije izdanje Školske knjige autora Zdenka Samaržije svojim formatom, opremom i kvalitetom postavlja visoke izdavačke standarde, koji su na europskoj razini. Počevši od kvalitete papira, preko izlaganja nastavne građe, do brojnih vrlo kvalitetnih ilustracija, fotografija, tablica, shema i visokokvalitetnih zemljovida, ovaj udžbenik je standard, koji većina naših izdavača još nije dosegla. Osim svega, izlaganje nastavne građe je stilski vrlo kvalitetno, što također možemo držati novopostavljenim standardom u obradi tema iz hrvatske povijesti. Samaržija u svom udžbeniku građi o Hrvatima izvan Hrvatske pristupa jedinstveno i tretira sve Hrvate kao dio zajedničkog nacionalnog korpusa. Građa je izložena vrlo pregledno i jasno, s mnoštvom zanimljivosti koje su zasebno izdvojene i pomažu učeniku pri učenju. Tekst je adekvatno ilustriran, a Samaržijinom udžbeniku pripada i vježbenica (radna bilježnica), koja unutar problemskih zadataka i enigmatskih sadržaja ima i teme iz povijesti Hrvata u Bačkoj i Srijemu.
UMJESTO ZAKLJUČKA: Hrvati izvan Hrvatske su jedinstvena tema u okviru hrvatske nacionalne povijesti i izučavanje povijesti Hrvata u susjednim zemljama i iseljeništvu važni su za učvršćivanje nacionalne samosvijesti, izgradnje pozitivnog domoljublja i europskog pogleda na svijet kod naših učenika. Pritom je neprihvatljiv nazor kako su ti ljudi naš »mostobran« ili »trojanski konj« u susjednim državama, te nas samo u tom kontekstu, to jest prigodničarski, zanimaju. Takva koncepcija je u današnje vrijeme potpuno zastarjela i prevladana, a Hrvati u svijetu postaju spona koja nas veže s modernom civilizacijom i susjednim narodima.
    U navedenom kontekstu analiza udžbenika povijesti na temu Hrvata izvan Hrvatske, a osobito Hrvata u Bačkoj, pokazuje sve mijene koje su se u matičnoj domovini desile u stavovima ljudi unazad nekoliko godina. Pristup ovoj temi sve više se oslobađa ideologiziranja i lažnog pokroviteljstva, a sve je prisutnija želja za učenj-em i boljim upoznavanjem naših ljudi u svijetu, kao i zemlje u kojoj vjekovima žive. Ovo su tek prvi koraci, a budućnost nove suradnje i razumijevanja su pred nama.