Arhiv tekstova

Iz Zagreba: Dražen Prćić 

 

U svjetskoj skupini natjecanja za prestižni pokal Davis Cupa nema slabih momčadi, ali kada neka reprezentacija već u prvom kolu mora igrati protiv reprezentacije SAD-a, onda bi se moglo govoriti o očitom nedostatku sportske sreće prigodom ždrijeba. Ako startnome žalu dodamo još uvijek nespremnog Gorana Ivaniševića, bolovi u »rovitoj« ruci još uvijek nisu u potpunosti prestali, onda je oslabljena hrvatska tenis vrsta, u startu, već prežaljena i osuđena na ulogu pokorenog domaćina. Međutim, u bijelom sportu nije sve tako crno… Rekorderi po broju osvojenih »salatara« (31), opće prihvaćeni nadimak najznačajnijeg momčadskog trofeja, stigli su u Zagreb u, vjerojatno, najslabijoj postavi za posljednjih nekoliko godina. Zvijezde poput Agassija i Samprasa već su se od prije oprostile od nacionalne majice, ali nedolazak Rodicka, polufinalista netom završenog Australian Opena i već inauguriranog nasljednika pomenutog dvojca, osjetno je oslabio najveću tenisku silu svijeta. Omjer na kladionici odjedanputa se prepolovio na ravne časti, darujući svakoj momčadi objektivnih 50-50%.

 

Petak, 7. veljače

Prvi natjecateljski dan teniskog susreta Hrvatska-SAD potvrdio je stručnost poznavatelja ove igre, završivši se očekivanim skorom neodlučenih 1-1, nakon prva dva singl meča. Ivan Ljubičić u otvaranju je nadvisio drugog američkog igrača Mardy Fisha sa 7-5, 6-3, 6-4, donijevši vodstvo od 1:0. Međutim, u drugom susretu Mario Ančić nije uspio nastaviti kontinuitet dobrih igara u posljednje vrijeme. Porazio ga je sa 6-1, 6-2, 7-6 prvi reket momčadi SAD-a, tamnoputi James Blake, poravnavši ukupni rezultat na 1-1. Ambijent zagrebačkog Doma sportova, u čijoj se maloj dvorani odigrava ovaj sportski događaj, već prvoga natjecateljskog dana je opravdao unaprijed određeni izbor. Iako je bio radni dan, s vrlo nezgodnim vremenom početka (14 sati), arena je bila gotovo popunjena do posljednjeg mjesta. Uz srčano, ali sportskonavijanje (Davis Cup ima stroga pravila za navijanje i organizaciju) ljepša uvertira za središnji dan i nastup Gorana Ivaniševića u igri parova, nije se mogla ni poželjeti…

 

Subota, 8. veljače

Igra parova u središnjem danu sraza s američkom selekcijom donijela je tenisku poslasticu, maestralno izrežiranu neponovljivim kreatorom najdramatičnijih trenutaka ovog sporta. Wimbledonski pobjednik, koji usljed već spomjenute ozljede nije imao prigodu braniti tron, ponovno se vratio na veliku scenu, odigravši nezaboravnu igru parova skupa s Ivanom Ljubičićem. Gubeći početna dva seta, doimali su se više nego izgubljeno protiv američke kombinacije Blake-Fish, ali kada je proradio adrenalin, podignut veličanstvenim navijanjem prepune dvorane, o mogućem

O porazu nitko više nije ni pomišljao. Onaj stari Goran, proradio je svojim as servisima i globalno poznatim prkosom, po kojima ga poznaje cijela teniska planeta. Za ljubitelje statistike, Davis Cup dubl Ivanišević-Ljubičić nikada nije izgubio meč (6-0), u posljednja četiri meča tri puta su se vratili od 0-2, a od 1996. Goran nije izgubio igru parova za Hrvatsku. Velika pobjeda 3-6, 4-6, 7-6, 6-4, 6-4, donijela je vodstvo od 2-1

 

Nedjelja, 9. veljače

Dobri poznavatelji bijelog sporta još bolje znaju da minimalno vodstvo nakon prva dva dana ne znači baš previše. Posljednji dan Davis Cup utakmice donosi najuzbudljiviji program konačnog rezultatskog raspleta, servirajući, često odlučujući, susret prvih igrača obiju momčadi. Kako je stjecajem znanih okolnosti, Ivan Ljubičić morao preuzeti nezahvalnu ulogu prve table, njegov okršaj s Blakeom ponio je epitet presudne važnosti. Poraz u duelu s američkom jedinicom donio bi dramu posljednjeg susreta u kojoj bi se preteško breme odluke sručilo na mlađanog Marija Ančića. Upravo zbog navedenih značajki, Ljubo je jednostavno morao pobijediti izvrsnog i bolje plasiranog, tamnoputog igrača. Osim svoje mladosti (24 godine), stručne pomoći izbornika Nikole Pilića (tri puta osvajao Davis Cup s reprezentacijom Njemačke), ostatka momčadi koja ga je, predvođena Goranom, bodrila s klupe, imao je fanatičnu podršku prepunih tribina. Igrajući nošen fanatičnom publikom, jednostavno nije mogao izgubiti. A nije ni smio. Konačnih 6-3, 6-7 (5), 6-4, 6-3 donijelo je treći poen, osiguravši pobjedu nad najvećom teniskom velesilom današnjice. Erupcija oduševljenja podigla je na noge cijeli Dom sportova, ali i sve navijače diljem globusa. Jer, ne pobjeđuje se Amerika svaki dan!

U drugom susretu dana, koji više ništa nije mogao promijeniti, Ančić je uspio svladati trećeg američkog igrača Taylora Denta s 7-6 (5), 3-6, 7-6 (10), uspjevši spasiti pet meč lopti. Svojom pobjedom, kojom se zaokružilo impresivnih 4-1, mladi Splićanin je potvrdio opravdanost izbornikovog povjerenja 

Trodnevna predstava u tri teška čina zadovoljila je teniske sladokusce, donijevši impresivnu konačnicu pobjede. Prolaz u četvrtfinale prijestižnog momčadskog natjecanja, u kojem predstoji susret sa Španjolcima na njihovom terenu, dokaz je da nema bojazni za budućnost hrvatskog tenisa. Mladići koji su u stanju svladati američku supersilu, imaju cijeli svijet pred sobom.