Arhiv tekstova

Oko 40 posto građana smatra da nema nikakvog utjecaja na lokalnu zajednicu u kojoj živi, a trećina njih o tome nema stav, pokazalo je ispitivanje o sudjelovanju građana u upravljanju lokalnom zajednicom koje je proveo CeSID (Centar za slobodne izbore i demokratiju) uz potporu OESS-a i USAID-a.

»Istraživanje se odnosilo na način i korištenje postojećih mehanizama u lokalnoj samoupravi i  pokazalo se kako su u posljednjih 10 godina građani to zapravo jako malo koristili. Međutim, kada razgovarate s nevladinim udrugama i građanima, zapravo vidite da kada postoji neka zajednička ideja i interes, ljudi se organiziraju i ‘uzmu stvar u svoje ruke’, neke stvari se i riješe«, kaže Maja Mićić, predstavnica OESS-a.

  

Građani čekaju priliku

 

Provedeno istraživanje je prvo ovakvog tipa, a podaci su dobiveni na temelju upitnika i dokumenata od lokalnih samouprava u Srbiji o razini i intenzitetu građanskog sudjelovanja u upravljanju lokalnom zajednicom od 2002. do 2010. godine. Istraživači su ove podatke dobili od 115 jedinica lokalne samouprave, dok ostale općine i gradovi nisu bili voljni dostaviti svoj arhiv koji se odnosi na ta pitanja, ili su pak dostavili dopis kako u njihovoj sredini nije bilo apsolutno ničega u prethodnih devet godina. 

Zakonska regulativa u ovom trenutku građanima pruža tri mogućnosti sudjelovanja u lokalnoj zajednici: putem građanskih inicijativa, referenduma i zborova građana. Istraživanja javnog mnijenja pokazuju kako dvije trećine građana smatra da je neposredno sudjelovanje građana poželjan tip ponašanja, međutim na pitanje koliko su oni sami spremni sudjelovati u nekoj akciji taj postotak pada na 42 posto. Nizom drugih pitanja, primjerice jesu li potpisali neku peticiju, sudjelovali u štrajku, sudjelovali u prosvjedu, podaci pokazuju da je svega 9 posto građana Srbije sudjelovalo konkretno u nekoj akciji koja se tiče upravljanja lokalnom zajednicom. 

»Mi smo, dakle, svjesni da je građanski aktivizam poželjan tip ponašanja, međutim, naša je procjena kako je razina našeg utjecaja na dešavanja u lokalnoj zajednici veoma mala. Oko 40 posto građana misli da nema nikakvog utjecaja na lokalnu zajednicu u kojoj živi, a trećina njih o tome nema stav. Kada sve te podatke imamo u vidu, i naše istraživanje to pokazuje, vidimo da građani čekaju priliku kako bi sudjelovali, čekaju ili da ih netko organizira ili da netko drugi riješi problem za njih. To je ono na čemu trebamo poraditi«, kaže Bojan Klačar, predstavnik CeSID-a. 

 

Vlast koristi mehanizme namijenjene građanima

 

Kada je riječ o građanskim inicijativama podaci pokazuju kako su građani aktivniji u manjim općinama nego u većim sredinama. Ispitivači smatraju kako je to stoga jer je kvotu od 5 posto potrebnih potpisa za podnošenje inicijative lakše prikupiti u manjem mjestu, te da se u manjoj sredini lakše artikuliraju interesi i vide problemi. Istraživanje također pokazuje kako se građanske inicijative bave temama vezanim za pomoć kulturnim manifestacijama i događajima, obnovama domova kulture, na drugom mjestu je izgradnja cesta i lokalna infastruktura, a treća tema je inicijativa za uvođenje samodoprinosa u mjesnim zajednicama. 

»Možda najvažniji zaključak ovog istraživanja i donekle paradoksalna situacija je da su mehanizme, koje je država propisala a koje bi građani trebali koristiti, više koristile mjesne zajednice, lokalna vlast, političke stranke ili političke koalicije, a ponajmanje sami građani i organizacije građanskog društva. To zapravo govori i o tome zašto danas imamo nedovoljno aktivne građane«, kaže Klačar.

Prema nalazu istraživanja, od 2002. godine na ovamo u 115 općina održano je oko 375 referenduma, odnosno u prosjeku 42 godišnje. Međutim, 90 posto tih referenduma odnose se na uvođenje samodoprinosa, pri čemu su ih u 74 posto organizirale mjesne zajednice, odnosno u 22 posto slučajeva skupštine općina ili gradova. 

»Zapravo vidimo da u toj masi održanih refenduma u stvari ne možemo govoriti o građanskom aktivizmu. Dakle, instrumente namijenjene građanima više koriste, što je i legitimno, mjesne zajednice, lokalna vlast ili političke stranke. Kad je riječ o zborovima građana, u obzir smo uzeli samo one s kojih je upućen neki dopis. Najindikativnije je da je 40 posto zborova građana zapravo vezano za promjenu savjeta mjesne zajednice, dakle za nešto što možemo zvati političkim temema. Po mom mišljenju, nije dobar pokazatelj da se u 40 posto slučajeva ljudi okupe kako bi rješavali neke političke teme, povrh svih problema s kojima se vjerojatno suočava 90 posto mjesnih zajednica«, kaže Bojan Klačar.

Razultat ovog projekta je i mala publikacija u kojoj je detaljnije obrađeno 20 studija slučajeva među kojima je primjer Subotice, odnosno zbora građana organiziran ožujka prošle godine radi osnivanja Mjesne zajednice Mišićevo. Zanimljivo je da je subotička gradska uprava istraživačima dostavila podatke kako je u Subotici od 2002. do 2010. godine održan jedan referendum s negativnim ishodom, a ticao se izjašnjavanja građana o ukidanju odluke o uvođenju mjesnog samodoprinosa na području MZ Novo Selo, te dva zbora građana, dok građanskih inicijativa nije niti bilo. Osim spomenutog zbora u Mišićevu, drugi zbor građana održan je u Višnjevcu, radi osnivanja MZ Višnjevac. O inicijativi građana da se, primjerice, spriječi rušenje zgrade Narodnog kazališta, niti riječi.