Arhiv tekstova

S obzirom da je do zatvaranja preostalo još dva dana nije zgorega savjetovati svima koji se planiraju zaputiti na 56. sajam knjiga u Beograd - koliko god novaca ponijeli, neće vam biti dosta! Više od 800 nakladnika, što domaćih, što inozemnih, pobrinulo se da velikim popustima knjigu učiniti dostupnom svakom potencijalnom konzumentu, tako da je ovogodišnji sajamski slogan »Knjige spajaju ljude«  možda i najbolje pogođena varijanta često nepomirljivog spoja između materijalnog i duhovnog. Posjet Sajmu uvelike podsjeća na posjet golemom buvljaku, na kojoj prodaja knjiga bije ravnopravnu bitku s prodajom iznošenih cipela, zahrđalog alata ili poluispravnih tranzistora. U boljem slučaju, Sajam je ravnopravna konkurencija kontinuiranoj prodaji klasika, bestselera i posljednjih riječi bespuća povijesnih raspleta na kioscima, samo na godišnjoj i višoj razini. Sve u svemu, za posjet Sajmu najbolja vam je privatna režija u trajanju od 10 do 21, koliko je otvoren.

 

Nobelovac jeftiniji od piva! 

 

Da nismo pretjerali s uvodom potvrdit će vam svaki posjetitelj koji se, primjerice, zatekao pred  pultom izdavačke kuće »Vega«. Poput Sir Olivera, koji je mještanima jednoga sela čudotvorni napitak, odn. destiliranu vodu, darovao po cijeni od 10 dolara po boci,  »Vega« se opredjelila da 45 djela iz edicije  »Nobelovci«, ljubiteljima lijepe riječi, daruje po cijeni od 100 dinara! Tako da jedan Faulkner ispadne tek nešto skuplji od paklice najjeftinijih cigareta, a jedan Kertész (Imre, ne Mihály) jeftiniji od sajamske boce piva! Najavljujući početkom 2012. objavljivanje četiri nove knjige iz ove edicije, direktor »Vege«, Roman Vehovec, za rasprodaju stare ima jednostavno pojašnjenje:

 »To su ostaci naše velike edicije i mislimo da je bolje rasprodati ih i po 100 dinara nego da nam stoje na lagerima.«

Iza ove, očito netržišne, logike Vehovec otkriva pravu bit svakodnevnih jadikovki većine domaćih nakladnika:

»Mi ne prodajemo sve naslove iz ove edicije, nego na ovaj način želimo zaintrigirati javnost i publiku. S druge strane, želimo poslati jasnu poruku onima koji o knjizi odlučuju, a to, nažalost, nisu izdavači. Ta je poruka jednostavna: opterećenja izdavača u velikom su nesrazmjeru s cijenama knjiga kod nas, koje su jeftine, da jeftinije ne mogu biti. Primjerice, knjiga kojoj je kod nas cijena 5 eura u drugim zemljama stoji najmanje 15, pri čemu izdavači moraju trpjeti apsolutno sve namete koje trpe drugi proizvođači. To nam jasno govori da je knjiga danas postala roba ispod cijene.«

 

Kubični korijen 

četvornog metra

 

Da nije samo kod nas takav slučaj potvrđuje i direktor  »Nove stvarnosti« iz Zagreba, Zvonimir Maštrović. Kao najveći distributer knjiga u Hrvatskoj »Nova stvarnost« se na Sajmu, na koji inače redovito dolazi, pojavila s iznenađujuće niskim cijenama. Ni to, međutim, nije utjecalo da  »Nova stvarnost« osjeti prisustvo oštre recesije koja je najoučljivija u pojavi »gledaj, diraj i ne plaćaj«. Ipak, kao i kod  »Vege«, i kod  »Nove stvarnosti« logika je ista: puko preživljavanje do nekih boljih vremena. Maštrović se, međutim, žali na nešto s čim nisu suočeni domaći izdavači na Sajmu:

»Smeta nas što kao stranci moramo plaćati trostruko više cijene najma po četvornomu metru, u odnosu na izdavače iz Srbije. Toga nema nigdje na svijetu. To je isto kao kada bismo, samo zato što smo stranci, u trgovinama plaćali trostruko višu cijenu mlijeka.«

Posjetitelj ovoga pulta suočit će se s još jednim iznenađenjem – velikim brojem starih izdanja knjiga iz Srbije. Tako se »Usta puna zemlje« Branimira Šćepanovića ili »Bakonja fra Brne« Sime Matavulja, također mogu kupiti po cijeni od 100 dinara. Maštrovićevo obrazloženje jednostavno je:

»Riječ je o prijeratnim zalihama koje stoje i nitko ih, nažalost, više ne čita. Mladi u Hrvatskoj ne znaju ćirilicu i takve knjige više ni ne ulaze u knjižare. Međutim, pisci iz Srbije ipak se mogu naći, što danas više ovisi o dobrom marketingu, negoli o stvarnoj kvaliteti knjige.«

I ostali izdavači iz Hrvatske, poput Leksikografskog zavoda »Miroslav Krleža«, »Školske knjige«, »Globusa«, »Kršćanske sadašnjosti.« slijedili su logiku svojih kolega – sniziti cijenu znači povećati šansu za prodaju. Uz to treba dodati da je žanrovski izbor posve solidan, a grafička oprema standradno dobra.

Urednik poznate kuće »Stubovi kulture« Ivan Radosavljević ne žali se na promet. Kaže da je to dijelom i zbog sajamskog popusta, u prosjeku za oko 20 posto, ali još više zbog bogatog izbora dosadašnjih, ali i novih izdanja:

»Imamo tridesetak novih izdanja, od čega je preko 20 novih knjiga. Iako smo najprepoznatljiviji po tomu što se fokusiramo na suvremenu srpsku prozu,  ove se godine poklopilo da nam je produkcija veoma raznolika. To je urodilo time da imamo novu knjigu Miše Blama o počecima jazza u Srbiji, sredinom 20-ih godina prošloga stoljeća, ili knjigu Bojana Ž. Bosiljčića o kanadskoj nagradi ‘Génie’, svojevrsnom pandanu ‘Oscara’. Također, imamo i novi roman Davida Albaharija ‘Kontrolni punkt’ itd. Uostalom, moja je poruka – dođite i vidite.«

 

Kratka slava zaborava

 

Svoje mjesto na Sajmu, 20 godina unazad, ima pult s izdanjima na jezicima nacionalnih zajednica u Vojvodini. U ime Pokrajinskog tajništva za kulturu i informiranje Ileana Ursu ističe da se pult ove godine, umjesto brojnosti (u prosjeku između 10 i 14 knjiga), može pohvaliti izdanjima vrijednim po kvaliteti.

»Može se reći da su se kod svih zajednica pojavila izdanja koja će živjeti duže od jedne sezone. Primjerice, u izdanju ‘Libertatea’ objavljena je ‘Antologija rumunjske proze XX. stoljeća’, i to na srpskom! Također, treba izdvojiti novi izbor poezije Endrea Adyja na mađarskom u izdanju Zavoda za kulturu vojvođanskih Mađara. To je, nakon izvanrednih prijevoda Danila Kiša, jedno novo čitanje Adyjeve poezije koju Kiš nije preveo. Knjiga se zove ‘Okovi strpljenja’, a izbor i prijevod uradila je Mária Cindori -Sinkovits. Također, u izdanju Zavoda za kulturu Rusina objavljena je knjiga u kojoj je skupljeno ono o čemu su Rusini pjevali tijekom 50 godina postojanja Festivala ‘Červena ruža’.«

Ileana Ursu iznosi još jedan zanimljiv podatak: kaže da je zanimanje za pult s izdanjima na jezcima vojvođanskih nacionalnih zajednica veće u Beogradu nego na novosadskom »Salonu knjiga«. Ovu nelogičnost objašnjava riječima o trima vrstama posjetitelja – onih koji pripadaju određenoj zajednici, ali ne žive u Vojvodini (što im je jedini način da godišnje budu »svoji na svome« u oblasti pisane riječi); onih koji su podrijetlom iz manjinske zajednice ili takvih osoba imaju u obitelji i onih koji se prvi puta susreću sa stvaralaštvom na jezicima manjinskih zajednica, a to ih interesira.