Arhiv tekstova

»Osijek je duša moje duše«, naziv je pjesme koju je uglazbio Julije Njikoš (1924.-2010.) još davnih dana, a otpjevala ju je Vera Svoboda uz pratnju tamburaškog sastava STD-a »Pajo Kolarić« na otvorenju prvi put organiziranih Dana Julija Njikoša u Osijeku, baš na godišnjicu njegove smrti. Potom je zahvalila Šokačkoj grani, organizatoru ove lijepe manifestacije, te suradnicima, STD-u Pajo Kolarić, Radio Osijeku i Muzeju Slavonije, gdje je toga dana otvorena i Spomen soba Julija Njikoša, zatim sudionicima i posjetiteljima koji su se pridružili očuvanju sjećanja na Đulu i njegovo djelo, te prijateljima koji su se okupili na njegovom grobu.

Manifestacija je i započela posjetom groblju Svete Ane, gdje je o Njikošu govorila Vera Erl, predsjednica Šokačke grane. Ona je govorila i na svečanosti u Muzeju Slavonije, a prigodnim riječima otvorila je i događanja u prostorijama Šokačke grane u Svačićevoj. Podsjetila je da se Danima Julija Njikoša čuva uspomena na Đulu i njegovo djelo kojim je zadužio Slavoniju, Baranju i Srijem i svekoliku Šokadiju. I Hrvatsku, svakako. Manifestacija je zamišljena kao susret kulturnih udruga i kulturnih poslenika koji su oživjeli sjećanja na Njikoša, a na prvim Danima sudjelovali su: KUD Ogranak seljačke sloge iz Drenovaca, KUD »Kešinci« iz istoimenog sela, KUD »Sloga« iz Draža, STD »Pajo Kolarić« i domaćin Šokačka grana, ali i kazivači, pa su tu bili Maca i Đuka Galović iz Drenovaca, Marija Vidaković i Katica Vujnović iz Kešinaca i Vlatko Jurković iz Draža, svi suvremenici Julija Njikoša. 

 

Tamburica pod rukom

 

»Tamburica pod rukom, moto je Dana Julija Njikoša, jer ovaj vrsni muzikolog, skladatelj, melograf, dirigent, glazbenik i glazbeni kritičar, novinar i urednik, cijeli je svoj život posvetio tamburi, tom najdražem instrumentu diljem Šokadije, i ostavio je svom hrvatskom rodu i hrvatskoj kulturi mnogo toga po čemu će ga pamtiti pokoljenja. Njikoš je s tamburicom pod rukom obilazio Slavoniju, Baranju i Srijem, vjerno bilježio zapretano narodno blago, slažući sve to u dostupnu literaturu i objavljujući sve to na valovima radio postaja. Danas je ta ostavština pohranjena u Muzeju Slavonije, dijelom u Knjižnici i čitaonici Cvelferije u Drenovcima i, naravno, kod njegove obitelji i bit će polazna građa za istraživanja studentima Umjetničke akademije u Osijeku i koristiti svekolikim kulturnim udrugama i društvima«, rekla je Vera Erl. Dodala je još kako je s današnje manifestacije odaslana poruka i zahtjev da Julije Njikoš dobije svoj spomenik u Osijeku.

Kćerka Vesna, inače konzulica u Generalnom konzulatu RH u Subotici, toplo je zahvalila svima i podsjetila da je njen otac Julije Njikoš, prije svega samozatajan čovjek, sve što je imao reći skladao u svoje note i u stranice svojih knjiga, a posljednja, koju je dovršavao u bolničkoj postelji, posvećena je povijesti tamburaške glazbe i tambure u Osijeku, jer Osijek je, ne samo rodni grad već i ljubav koju je njegovao čitavoga života. Rekla je još kako će od danas sve ovo biti dostupno u hramu kulture, Muzeju Slavonije, a ono što ne stane u muzej, a baštinio je njezin otac, svakako je Festival hrvatske tamburaške glazbe koji je Osijek doveo na svjetsku kartu festivalskih gradova.

S dužnim poštovanjem je govorio i ravnatelj Muzeja Slavonije Marko Grgur Ivanković, zahvalivši najprije obitelji na vrijednoj donaciji koja obuhvaća notne zapise, knjige, časopise, nagrade i priznanja, fotografije i tonske zapise ali i osobne uspomene, kakve su skulptura Šokca i narodno ruho iz Kešinaca. 

 

Kazivači

 

Posebno mjesto u programu, koji je obilovao pjesmom, igrom i glazbom, koju je Njikoš bilježio na terenu, pripalo je kazivačima, koje je on pronalazio diljem Šokadije. Čast sudjelovanja na Danima pripala je Maci i Đuki Galović iz Drenovaca s kojima je Njikoš drugovao još od mladosti, pa sve do nedavna, jer Đuka je slavu stekao kao pučki pjesnik, a mnoštvo mu je pjesama uglazbljeno i rado su pjevane među Šokcima. Marija Vidaković i Katica Vujnović iz Kešinaca sjećaju se prvog susreta na Đakovačkim vezovima koncem 60-ih, a nekoliko dana poslije Njikoš ih je posjetio u Kešincima i vjerno bilježio sve ono što su od baštine sačuvali. Susreta s Njikošem sjeća se i Vlatko Jurković, kada je kao mladi novinar došao na Radio Osijek, gdje je Njikoš godinama bio novinar i glazbeni urednik i mladim je kolegama prenosio bogato iskustvo. Vječito je išao na teren, a onda to nije bilo lako. On je sve bilježio magnetofonom, a uređaj je težio i nekoliko desetina kilograma, pa su ga uvijek gurali kolicima na kolodvor, a za utovar plaćali nosače. Poslije je i sam bio urednik na Radio Osijeku i sjeća se da je fonoteka obilovala Njikoševim tonskim zapisima. 

I za kraj, Vesna Mores, tajnica STD-a »Pajo Kolarić«, koje je suorganizator događaja, izrazila je zadovoljstvo uspjehom projekta, jer Njikoš je to zaslužio. Bio je s Pajom Kolarićem od prvoga dana, davao potporu sve ove godine, pa s njima prije 7 desetljeća osnovao Tamburaški savez u Osijeku, a potom ustrojio Festival hrvatske tamburaške glazbe i ostavio pregršt vrijednih uspomena, koje će mladi sa zadovoljstvom i nadalje njegovati. Vesna Mores je podržala i inicijativu da Njikoš što prije dobije svoju bistu u Osijeku.