Arhiv tekstova

Prije više godina išla je kampanja da otpad nije smeće. Jer, smeće je nešto prljavo i neupotrebljivo, a otpad je ono što se odvozi na recikliranje. Nakon kampanje krenula je reciklaža. Nije daleko stigla, no makar je krenula.

Održale su se neke stare tehnike, kao kada neki ljudi konjima idu ulicom i traže čelik i obojene materijale, ali su se pojavile i nove tehnike. Masa ljudi počela je vaditi plastiku iz smeća drugih ljudi jer su PVC počele otkupljivati tvrtke za reciklažu.

Na Zapadu to rade ljudi koji su dostojno plaćeni, rad na reciklaži im donosi zdravstveno osiguranje, imaju radna mjesta i neki dignitet. Kod nas to je prepušteno privatnoj inicijativi, plaćanju po isporuci, pa digniteta nema. Ljudi kopaju po smeću, nemaju osiguranje, nemaju stalni posao. To je dno na društvenoj ljestvici.

Ljudi se groze tog dna. Mnogi iz moje okoline na te osobe gledaju s gađenjem. Ne raduju se što im netko kopa po smeću. Okrećemo glavu od tog prizora, a on je postao jako čest. Nekada pozdravim te osobe. Počeo sam im odvajati plastiku kako mi ne bi kopali po kanti, kako bih im olakšao, da samo uzmu izdvojenu vreću i odu dalje. Uglavnom otpozdrave. Jednu od tih žena sam pitao ima li mirovinu, rekla je da ima. Pa zar je tako mala, nastavio sam se raspitivati. Ne, nije mala, ona je bila odgojiteljica, zove se Mara, mirovina je pristojna. No, ima nećake kojima njena sestra ne može priuštiti ljetovanje i neke druge stvari pa im ona na taj način pomaže. Njene su me riječi pogodile. Ti smećari koje srećemo po nekom bi prirodnom pravu trebali imati našu pomoć, a ne prijezir. Ljubav prema bližnjima, želja za opstankom svojih obitelji tjera ih da uzimaju naš otpad. 

Međutim, stvar se okreće na još gore. Prije par dana je priopćeno kako reciklažni centar više neće preuzimati plastiku, tržišna cijena je pala i više im se recikliranje ne isplati. Ne znam što će raditi Mara. Nemam pojma kako će se snaći svi oni koji od toga bukvalno žive. Ni kopanje po smeću više ne pomaže. Što drugo da rade stotine tih nesretnih ljudi? Ja ih cijenim jer oni žele raditi, samo nemaju bolju prigodu. Ne vjerujem da im treba dati socijalnu pomoć, već posao.

Dakle, umjesto napretka, tu smo na točki prijeloma, kola kreću nizbrdo. Umjesto da postignemo zapadni model reciklaže, da ju obavljaju normalno uposlene osobe, imali smo prijelazno razdoblje kada se smeće prekopava na ulicama, a sada opet više nećemo imati otpad, već smeće, jer se financijski to ne isplati. Izgleda da je čišćenje Srbije stalo. Možda ga treba drugačije voditi da bi uspjelo.