Arhiv tekstova

Osmu godinu zaredom u Osijeku se organizira prelijepa dječja manifestacija  pod nazivom »Zemlja bez granica«, koja je od 2004. godine do danas okupila 15.000 mališana iz 30-ak zemalja u nekih 200-tinjak radionica. Tematika je iz godine u godinu uvijek bila aktualna, pa su djeca maštala kako letjeti, svijetliti u mraku, lebdjeti poput oblaka ili sanjati na mostu, šetati čudesnim ulicama i sl. Ne, nije ovo bezvezna rečenica, ovo su samo neki od naziva osječke Zemlje bez granica, a ove godine trodnevno druženja mališana iz Hrvatske i okolnih zemalja održava se pod motom »Boje šume i vode«. Organizator čudesa za djecu je Udruga »Breza« u suradnji s gradom i uz pokroviteljstvo osječkih glasila, a projekt se, osim sredstvima grada, financira i iz fondova EU.

 »U tri dana, od 31. kolovoza do 3. rujna, realizirana je ovogodišnja Zemlja bez granica koja je okupila više od 3 tisuće mališana i njihovih roditelja, koji su u dvadesetak radionica i isto toliko igraonica učili o šumi i vodi, a bilo je prostora za sve od 3 do 93 godine. Vjerujem kako smo uspjeli da naš Osijek probudi dijete u sebi, da se svi zajedno dobro zabavimo i orni krenemo u novu školsku godinu«, rekla nam je Suzana Vargović, voditeljica projekta i predsjednica udruge Breza.

 Osijek je doista vrlo visoko podigao letvicu zadovoljstva u Zemlji bez granica. Bilo je tu za svakoga po nešto, pa je glazbenu radionicu Zvuci šume i vode uz nas neka se rode vodio dvojac iz Irske, performans Čuvajmo boje vode vodio je trojac iz Hrvatske, Italije i Poljske, a milenijska fotografija još dugo će svjedočiti o ovom događaju. Akrobatski performans Most koji pleše okupio je mlado i staro na Promenadi kod pješačkog mosta, a igraonica Bubamarina noć na stotine mališana povela je u šetnju Promenadom kod Zimske luke s lampionima, jer oni su osvjetljivači dječjih osmijeha. Pozornost je privukao i cjelovečernji koncert Zujak leti u sumrak sa stotinjak sudionika i najljepših dječjih pjesama na svijetu, a ritam su davali Bubnjari zemljinog srca. Djeca su se divila Čudogradu, koji živi na vodi a diše u šumi, gdje je i Banka za najljepše dječje snove. I kakva bi to priča za djecu bila kada ne bi bilo Patuljaka i vile od svile?  

Svoj obol ovoj su manifestaciji dali i dužnosnici grada na Dravi, pa je dogradonačelnica Danijela Lovoković projektirala za djecu čudesnu kuću za oblake, a kroz druženje i razgovor s djecom saznala je što ih najviše zanima i raduje. Dogradonačelnik Ivan Vrdoljak, prerušen u profesora Baltazara, dozvolio je djeci da odluče kakav će stroj napraviti, pa su napravili spravu u koju se ulazi i izlazi, stroj ima strojovođu ali i čuvare koji ga paze, a ima i periskop koji pomaže da se kreću. Čudo jedno. Pročelnik Odjela za kulturu Dražen Alerić napravio je s djecom veliku knjigu u kojoj žive djeca i sve najljepše priče. Djeca su u knjigu mogla ulaziti ali i izlaziti, kostimirana poput likova iz priča koje žele utjeloviti.  

Sve je to zaokupljalo pozornost više tisuća mališana i njihovih roditelja, koji su ova čudesna događanja pratili tri puna dana na središnjem  Trgu Ante Starčevića, u obližnjim ulicama, Županijskoj, Jegerovoj, Kapucinskoj i Ribarskoj, na Promenadi i Zimskoj luci te na livadi, gdje je sve do nedavno bila Bijela lađa. Zanimljivo je, svih proteklih godina radnja Zemlje bez granica događala se u povijesnoj gradskoj jezgri, Tvrđi, no ove se godine seli na desetak lokacija u samom središtu grada, a djeca su zajedno s umjetnicima prenijeli ispred osječke konkatedrale Vodena vrata u 3D tehnici.

Da sve ovo bude zapisano, pa i objavljeno, pobrinuli su se Reporteri bez granica i instalirali na središnjem trgu živu televiziju, gdje su se mogle pratiti sve novosti, a svakodnevna su zbivanja u Čudogradu i Zemlji bez granica pratili mali novinari, okupljeni u redakciji Glasa šume i vode, radionici koju su vodile Kristina Bajus, Lidija Blagojević i Miranda Glavaš-Kul, koja je u ovu radionicu uključila i grupu djece iz Subotice.