Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Imamo otvoreni medij

Godina dana i nije neko dugo vrijeme. Međutim, kako se dani mjere satima, a godina danima, ne možemo izići iz okvira »mjerivosti« vremena. Ipak, onda godina po godinu čini cijelu povijest. Kao što korak po korak čini hod. Dosta je da čovjek učini samo jedan krivi korak, te siđe s puta. Dosta je da samo jednom posrne i da posljedice dugo traju.
    Dakle, ipak je ova godina »hoda« Hrvatske riječi neobično važna. To je jedini tjednik na hrvatskom jeziku koji je u novijoj povijesti začet, rođen i zaživio na našim prostorima. Živi i diše u najboljoj namjeri da svojim utjecajem bude i nadahnitelj i komunikator među čitateljima što šire, raznolikije i sveobuhvatnije. Hvala Bogu što imamo takav časopis i što ga imamo takvog. Čini mi se da je u hodu kroz godinu dana bio dovoljno otvoren. Rijetka, ali važna osobina za jedan časopis, da nije ni pod čijim diktatom, a niti ucjenom. Jasno, ne može na ime otvorenosti i slobode dozvoliti svojim stranicama da prenose bilo kakvo »smeće« što više škodi nego koristi zajednici kojoj je upućeno. Dojam ovaj – otvorenost – mi je najdraži.
POUČLJIVOST KAO KREPOST: Drugo što bih spomenuo jest poučljivost. Uvijek je opasan onaj »igrač« koji malo stvara ali sve kritizira. Daj Bože da sve čita! Ali jao nama kada čita samo zato da može kritizirati. Daleko od toga da kritika nije potrebna, ali da bi netko mogao biti kritičar, mora biti iznad svih uistinu veliki poštenjak, dobronamjeran i veliki ljubitelj istine, ali i svjestan činjenice da svaka, pa i najmanja stvar vjerojatno počinje s dobrim namjerama.
    Čini mi se da je Uredništvo Hrvatske riječi bilo poučljivo i otvoreno kritikama, ali koliko sam tu i tamo mogao primijetiti, onih kritika koje su uistinu dobronamjerne bilo je manje, a ovih drugih, na žalost, više. Biti poučljiv je krepost. Pogotovo ako znamo da su ljudi oko Uredništva mladi, onda je ta poučljivost prava krepost koju bih im preporučio: imati kičmu, ali imati i uho, a napose srce za slušanje. Zadivljuje marljivost, radinost, svestranost i želja za bistrijim pogledima. Da nemamo ovog časopisa sigurno bi prošla godina u mnogo čemu bila siromašnija. Može li bolje? Svakako. Ali, to bolje nije djelo Uredništva nego naše. Što učiniti? Kako pisati? Na to treba dati odgovor cijela zajednica, ne diskusijom nego suradnjom. Zato bih »Okom svećenika« izrekao zahvalnost, priznanje i molbu za još širu, konstruktivniju i plodniju suradnju. Učimo svi!
UTJECAJ MEDIJA: U prilog ovog razmišljanja mi je zanimljiva ova studija koju ću ovdje prepričati: Svakako najvažnije pitanje je utjecaja medija na društvo. Efekt medija koji se proučavao usmjeren je na određenu aktivnost i kratkoročan je, te usmjeren na određenu akciju. Dobiveni rezultati potvrdili su hipotezu da je utjecaj medija ograničen i to na primarne društvene grupe. Iz ovih istraživanja proizašla je teza da se društvena grupa pojavljuje i kao izvor informacija i kao selektor, pokazali su ovim istraživanjem da masovni mediji ne mogu lako homogenizirati mase, te da različite političke ili marketinške kampanje ne mogu proizvesti velike promjene u mišljenjima, stavovima i akcijama.
    Međutim, ova su istraživanja ipak potvrdila da mediji »povećavaju interes, fiksiraju stavove i informiraju«. Kasnije se ta teorija razdvojila na teoriju zadovoljavanja potreba i istraživanje difuzije inovacija. Prema prvoj pretpostavci ljudi koriste medije da se zabave i informiraju, dok se difuzija inovacija bavi društvenim mrežama te načinima i zakonitostima prenošenja utjecaja, moći i informacija.
BITNA ULOGA: Anthony Giddens, opisujući svoju naciju-državu spominje medije kao jedne od najvećih sadržaja današnjice i naravno u pravu je. Pitanje medija je uvijek aktualno promatrano s bilo kojeg aspekta. Pitanje medija u tranziciji nije samo pitanje slobode medija već se koristi i kao mjerilo uspješne tranzicije. Briga za njihov nezavisni status vezana je uz važnost koju oni imaju u funkcioniranju svake djelotvorne demokracije. Osnovno obilježje bivših socijalističkih sustava očitovalo se upravo u nefunkcioniranju civilnog društva kao sfere odvojene od utjecaja države. Pitanje utjecaja medija na pojedinca objašnjavan je mnogobrojnim teorijama koje su išle od njihova minimalnog učinka ili utjecaja kao sredstva zabave, do prenositelja onoga o čemu trebamo misliti, do održavatelja statusa quo odnosno onoga o čemu ne mislimo. Upravo zbog toga bitna je njihova uloga u tranzicijskim procesima, jer pomoću medija i pojedinci mogu saznati sve što se čini, a mediji na taj način mogu djelovati kao svojevrstan korektiv vlasti. Dakako da je pitanje kontrole medija puno šire i da u modernom svijetu uloga medija postaje u najmanju ruku upitna. Ipak, pod pretpostavkom demokratske opcije u svim tranzicijskim zemljama trebaju se stvoriti uvjeti da svi zainteresirani akteri (društvene i političke grupe i pojedinci) mogu sudjelovati. Mediji masovne komunikacije jedni su od dominantnih kanala kojim društvo međusobno razmjenjuje ideje te postiže saznanja o zajedničkoj stvarnosti. Mediji u suvremenom društvu djeluju kao zamjena antičkom forumu.
    Glavni problem u tranzicijskim zemljama bila je isključivo vertikalna uloga medija u funkciji prenošenja informacija od strane vlasti, dok bi danas ta uloga trebala biti sve više horizontalna kao posrednika između političkih i društvenih aktera, pri čemu je takva uloga medija nužna i obvezna. Stoga sam sretan da je Hrvatska riječ svojim jednogodišnjim postojanjem dokazala istinitost ovih znanstvenih rezultata istraživanja ali i opravdala svoj koncept.
DUHOVNA PORUKA: Međutim, kao voditelj svoje rubrike ipak bih ovo razmišljanje završio duhovnom porukom: Uloga medija u svim vremenima, uz onu informativnu, bila je i ostaje čovjeka učiti živjeti kao bližnji s bližnjima, odnosno, evanđeoski rečeno, da u svakom čovjeku prepoznaje sliku Isusa, sliku Boga koji ga je stvorio i koji ga voli. Ne biti voljen najstrašnija je stvarnost na ovome svijetu, a mediji, od onih lokalnih, do najvećih svjetskih, često se baš potrude svima to i prenijeti, još bolje obilježiti onoga koga ni vlastita majka možda nije željela donijeti na svijet. Odgojna uloga medija može se ostvarivati i ovakvim, drastičnim, negativnim primjerima, ali daleko bolje bi bilo kad bi u našim medijima bilo puno više primjera dobrote, solidarnosti, pomaganja i međusobne ljubavi, a sve manje sadržaja u crnim kronikama i strančarenjima.
    Uz godišnjicu i dobra želja: naprijed, s puno vedrine i svjetla!

  • Doček NS2020
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay