Kriza je zahvatila sve pore društvenoga života. Ona je obi-lježje vremena u komu živimo. Posebice je izražena u zemljama koje su preživjele vladavinu komunizma. »Živimo u doba u komu su oblici životne prakse bili ostvarivani ne mimo ideje humaniteta, nego na užas sviju – protiv ideje humaniteta« (Vladimir Filipović). Posljedice su: ljudi strahuju, jer se posvuda osjeća nedostatak čovječnosti. Što se to zbiva? O čemu se radi? U čemu je problem? Opčinjen bogatstvom znanstvene spoznaje i uvjeren u svemoć svoga intelekta, homo sapiens sve više zanemariva činjenicu da je on i homo moralis. Čovjekov ratio, pod utjecajem ekstremnoga liberalizma, pokušava se emancipirati, a to se vrlo često događa na štetu humaniteta. Nalazimo se pred opasnošću čovjekova angažiranja protiv čovječnosti.
    Odgoj je osnova na kojoj sve počiva. U funkciji je napretka, ali se i on našao u krizi. Stoga je reafirmacija odgoja i odgojne funkcije u obitelji, školi i društvenom životu, jedna od najvažnijih zadaća danas za bolje i ljepše sutra. Budućnost će, nema sumnje, pripasti onim zemljama koje će imati najbolje odgajanje, dobro organizirane i djelatne odgojne i školske sustave.
KRIZA ODGOJA: Odgoj je proces izgrađivanja, čovjekova očovječenja. Uključuje usvajanje potrebnih znanja, formiranja umijeća i navika, razvijanje tjelesnih i intelektualnih sposobnosti, izgrađivanje ljudskih odlika i njegovanje smisla za vrijednosti. Sve su to temeljite pretpostavke razvitka čovjeka kao intelektualnoga i moralnoga bića.
    Odgojna kriza se očituje u preferiranju obrazovanja i zanemarivanju odgajanja, odgojne funkcije u školama, obitelji, društvu. Didaktika se tumači kao teorija obrazovanja. Težište je na stjecanju zna-nja, a specifično odgojne zadaće se ignoriraju. Takav jednostrani didaktički intelektualizam, bez odgojnoga usmjeravanja i djelovanja, podsjeća na energiju bez kontrole, na lavinu koja može sve zatrpati i uništiti.
REAFIRMACIJA ODGOJA I VRIJEDNOSTI: Znanja i sposobnosti daju snagu i moć djelovanja, ali ono može biti dobro i zlo, u ljudskoj i neljudskoj funkciji. Tek ljudske odlike i vrijednosti osiguravaju etičke kriterije prema kojima čovjek upravlja svojim postupcima, obuzdava svoju tjelesnu i intelektualnu snagu i usmjerava je prema vrijednim svrhama, podmirenju čovjekovih potreba, postizanju materijalnih dobara i duhovnih vrijednosti. Stoga ovoj djeci, učenicima, mladeži moramo ih dobro informirati, ali i ljudski formirati.
    Vrijednosti produhovljuju ljudski život. One su kriteriji po kojima se određuje smisao svijeta i života-vječni i trajni pokretači duha, pokretači čovjekova djelanja, ideje prema kojima se stvara sve što možemo nazvati kulturom. Vrijednosti su poželjna dobra, nešto za čim se teži, u čemu se nalazi radost, ono što čovjeka usrećuje, izgrađuje i oplemenjuje. Bez njih bi čovjekov život bio prazan, bezvrijedan.
    Bez osjećaja i razvijenog smisla za vrijednosti, bez vrijednosnih kriterija, izgubio bi čovjek ljudska obilježja, osjećaj za dobro i zlo, osjećaj dužnosti i ljudske odgovornosti, osjećaj ljudskosti, čovječnosti, pretvorio bi se u svoju negaciju. Bezvrijednim se život može teorijski zamisliti, ali se bezvrijedan ne može živjeti. Bio bi to život u tami vrijednosne noći.
VRIJEDNOSNO DOŽIVLJAVANJE I OBOGAĆIVANJE: Prenaglašeni raci-onalizam i intelektualizam završava u ćorsokaku. Razrješenje moralne i vrijednosne krize traži povratak čovjeka samome sebi, racionalnom i moralnom biću, biću razvijene svijesti i savjesti. Svijest i savjest izrazito su ljudska obilježja kojima se čovjek bitno razlikuje od svih drugih živih bića. Gdje nedostaje svijest-caruje ljudska glupost, a gdje zakaže savjest-vlada zločin. Sprega ljudske svijesti i savjesti osigurava bolju i ljepšu budućnost.
    Bez vrijednosnih kriterija i uvažavanja savjesti čovjek kao pojedinac i čovječanstvo kao zajednica srljaju u propast. Prenaglašeni ratio im u tomu ne može pomoći. Odlučna riječ u svim ljudskim postupcima pripada savjesti i moralitetu. Stoga je obogaćivanje duhovnoga života i njegovanje smisla za vrijednosti-etičke i estetske, kulturne i religijske, nacionalne i općeljudske-bitna zadaća odgajanja.
    Svaki odgojni proces uravnoteženo mora razvijati spoznajnu i vrijednosnu sastavnicu života. Ljudi se odgajaju stječući znanja i razvijajući sposobnosti, ali i time što se vrijednosnim doživljava-njem usavršava njihov smisao za vrijednosti, što se obogaćuju novim vrijednostima. Jedinstvo odgojno-obrazovne djelatnosti očituje se u usporednom usvajanju obrazovnih dobara i odgojnih vrijednosti. Reafirmacija odgojne funkcije, njegova-nje ljudskih odlika, odgajanje sposobnih i moralnih osobnosti-imperativ je napretka.