Arhiv tekstova

Na sastanku s prvim čovjekom općine Apatin dr. Živoradom Smiljanićem, održanim 29. kolovoza u prostorijama MZ Sonta, pedesetak uposlenika poduzeća »Apo fashion system« DOO zatražilo je pomoć lokalne samouprave u komunikaciji s poslodavcem i zaštitu elementarnih ljudskih i radničkih prava. Nesporazum je nastao u posljednjih mjesec dana, kad su radnice, iritirane velikim kašnjenjem isplate zarada, odbile raditi prekovremeno. Nasljednica preminulog poslodavca požalila se na ovaj postupak općinskom čelništvu, a dr. Smiljanić je poželio razmotriti nastali problem temeljito, pa je i inicirao ovaj skup. Ovo poduzeće sa zvučnim nazivom, negdašnji pogon novosadskog »Noviteta«, jedno je od rijetkih u tekstilnoj grani koje je, zahvaljujući požrtvovanju i upornosti djelatnika,  izdržalo sve lomove posljednje dekade prošloga i prve dekade ovoga stoljeća. U nekoliko preprodaja promijenilo je i ime, ali ne i strojeve, niti katastrofalno loše radne uvjete, a vrijeme je pokazalo kako je svaka nova promjena donosila gore dane za uposlenike. Nakon smrti posljednjeg vlasnika Siniše Božanića za tekstilke dolaze dani koji su i uvjetovali sazivanje ovoga sastanka.

 

Ispod minimalca

 

Nasljednici pokojnoga vlasnika sve su nemilosrdniji. U poduzeću se radi produljeno, 12 sati na dan, uvode se radne norme koje je većina ovih iskusnih radnica u stanju ispuniti svega polovično, a veliki dio i manje, tako da su plaće daleko ispod statističkog prosjeka, čak i ispod »minimalca«. U ovako mizernu plaću uračunata je i nadoknada za topli obrok od svega 27 dinara po danu, regres se ne isplaćuje, a isplata zarađenoga neuobičajeno dugo kasni. Iako je do 20. kolovoza trebala biti isplaćena srpanjska plaća, tek na dan ovoga sastanka »prošla« je lipanjska, po riječima djelatnica u prosječnom iznosu najnižem u posljednjih nekoliko godina, bez obzira što su u lipnju »zabilježile« po sedamdesetak prekovremenih sati. Na ovakav najamnički odnos uposlenici su prinuđeni, jer je mnogim njihovim obiteljima zarađeno u »Apo fashion systemu« jedini prihod u kućnom proračunu.  »U godinama sam kad se više nitko neće otimati za mene, pa sam prinuđena trpjeti ovo što u posljednje vrijeme preživljavamo. Na ovaj način samo se gomila nezadovoljstvo i strah u nama, jer ne znamo što ćemo sutra. Ne smijem niti pomisliti na mogućnost da ostanem bez ovoga posla. Kreditno smo zaduženi maksimalno, kuća mi je pod hipotekom i ostajanje bez bilo kakve plaće dovelo bi moju obitelj do katastrofe. Poslodavcima je to svakako poznato, pa ovu situaciju bezočno koriste kako bi uz razne pritiske ostvarili što veću dobit za sebe. S druge strane, ukoliko radnik postavi neko pitanje u vezi prava i obveza na poslu, odgovor je u pravilu – ukoliko imate neki bolji izbor, slobodno otiđite po radnu knjižicu. Napominjem da mi nismo problematični, godinama smo radili i kad su drugi bili u štrajkovima, ali sve što želimo jesu malo ljudskiji uvjeti i svakako, redovita isplata zarađenog, kako bismo uspjeli podmiriti svoje sve veće financijske obveze«, kaže jedna od radnica, koja iz razumljivih navoda ne želi da joj se javno navede ime. Ove riječi pune gorčine, stekao se dojam, oslikavaju stav svih nazočnih na sastanku. 

 

Teški uvjeti rada

 

Na niz problema prisutnih u ovom nevelikom poduzeću ukazao je i sindikalni lider Goran Nemeti. »Iako je kašnjenje isplata zarađenog potaklo veliko nezadovoljstvo uposlenih, ovo je samo kulminacija nezdravog stanja u poduzeću. U posljednjoj dekadi ‘Novitet’ je privatiziran, preprodavan, a na koncu je i promijenio ime u današnje. No, nisu se mijenjali strojevi, niti su se na objektu poduzimali bilo kakvi adaptacijski zahvati, tako da danas radimo u vrlo nepovoljnim uvjetima. Krov prokišnjava, elektroinstalacije su u, blago rečeno, lošem stanju, termo izolacije nema, pa je u ovim danima temperatura u objektu, uz uključene ventilatore, znala prelaziti i 35 stupnjeva. Strojevi su nam zastarjeli, većina potječe s kraja šezdesetih i početka sedamdesetih godina prošloga stoljeća, a dosta je i neispravnih, pa postoji stalna opasnost po sigurnost radnika. S druge strane, za rad na ovako zastarjelim strojevima propisane su nam norme koje vrijede za nove, cjelovito automatizirane, pa je to perfidan udar na naše zarade. Poslodavac stalno odbija i potpisivanje kolektivnog ugovora, tako da bi nam u rješavanju nagomilanih problema dobro došla svaka pomoć lokalne zajednice«, kaže Nemeti. Iako ingerencije lokalne uprave nisu velike, predsjednik Smiljanić obećao je djelatnicima svu moguću, prvenstveno pravnu pomoć u rješavanju njihovog statusa i nagomilanih problema.