U vrućim, ljetnim mjesecima, a u vrijeme kad je sve manje onih koji si mogu priuštiti ljetovanja na morskim i inim razvikanim destinacijama, kupališta smještena u blizini naseljenih mjesta prave su oaze zadovoljstva za njihove žitelje. Tako i gradić Apatin odvajkada ima svoje kupalište na Dunavu, odnosno u jednoj uvali, koja je od »živog toka« rijeke odvojena uskim poluotokom nastalim davnih dana, dijelom djelovanjem prirode, dijelom ljudskih ruku i strojeva. Kad sunce obasja prekrasnu plažu posutu krupnim, bijelim pijeskom, pa još ukoliko ima malo jačeg vjetra, koji stvara i plave valove, stječe se nestvaran dojam da pred sobom imate sliku nekakve mediteranske rive. U dvije razine u podnožju benta na samim rubovima plaže smjestio se, poput razasutih gljiva, velebni objekt jednog od ugostiteljskih bisera Apatina – restoran Plava ruža. 

Ovaj vrhunski restoran, vlasništvo legendarnog košarkaša Željka Rebrače, odlikuje se vrlo otmjenim izgledom i uslugom. Dodatni adut predstavljaju sportski tereni i uređena plaža koja na rukavcu Dunava omogućava održavanje kulturnih i sportskih događanja. Na meniju su jela iz svih dijelova svijeta, ali su neka prilagođena ukusima ljudi s ovoga podneblja. Specijalitet kuće predstavljaju razni riblji paprikaši, uz odličan izbor vina. Najzanimljiviji je dječji jelovnik. U ponudi su u principu obična jela za mališane, ali s vrlo duhovitim nazivima, poput »Ja to ne volim«, »Ne mogu jesti« i »Neću jesti«.

»Dunav je rijeka mojega djetinjstva i rane mladosti i uvijek mu se rado vraćam. Hrana mi je od djetinjstva bila puno više od egzistencijalne potrebe, jednostavno sam uživao u njoj. Vojvođanska tradicionalna kuhinja bila je za mene osjetilni izazov i sve do danas je nisam prestao istraživati. U kombinaciji s viđenim širom svijeta osobna iskustva iz boravka na Dunavu u godinama rane mladosti nastojim primjenjivati u svojem ugostiteljskom objektu. Pod ovim krovom boravila su mnoga svjetski poznata imena i pravili smo izlete plovilima uzvodno do Bezdana i nizvodno sve do Novog Sada. Provodili smo puno vremena u običnim čardama, uz obične ljude i dobre tamburaše. To je u njihovim očima umnogome izmijenilo sliku o nama, svi su bili fascinirani dušom podunavskog čovjeka«, kaže Rebrača. 

Već na nekoliko stotina metara od Plave ruže posjetitelji mogu uživati u pravoj, nepatvorenoj, na neki način divljoj ljepoti povijesnih lokaliteta. Ljetnim, zemljanim putom za samo nekoliko minuta može se stići i do zapuštene kućice u kojoj postoje ostaci stare parne crpke iz 1887. godine. Crpka je služila za regulaciju razine vode u kanalu Mirni Dunav, nekada glavnom toku Dunava. Prateći ovaj kanal stiže se do bare Hermina, duboke više od 30 metara. Po pričama, današnja Herminina bara bila je dio toka Dunava i to vrlo moćan i opasan vir, u kojem je potonulo puno brodova. Ćudljivi Dunav riješio je u tom istom stoljeću napraviti sebi novi tok, ostavljajući legende o Hermini na suhom, kako bi ih biroši mogli polako kruniti u dugim zimskim večerima. Kraj starog toka Dunava i danas su vidljivi tragovi rimskog šanca, koji je vodio sve do Novog Sada, a šanac su ustvari sagradili Sarmati kao liniju odbrane od Rimljana, no, povijest mu je ipak ostavila naziv Ager Romanus Antius. Iako vas okružje vuče sve dalje i dalje, vrijeme vam ne dopušta više šetnje. Kako ste kuhara ostavili kraj tek rasplamsale vatre ispod kotlića, mirisi koji dolaze s povjetarcem mame vas na povratak pod krovove Plave ruže. Tamo vas već čeka ugodno ohlađena domaća rakija, a po želji i dobri tamburaši. Pa tko kaže da uz pikantan riblji paprikaš nećete imati i vruću noć?