12.08.2011
Orgulje sa zapisima iz prošlosti
U crkvi Uskrsnuća Isusova u Subotici (kraj Somborskog puta) u srpnju je počela reparacija orgulja koju obavlja Đerđ Mandić iz Novog Sada, podrijetlom iz Stanišića kod Sombora, povjesničar, organolog (zvanje za stručnjaka u području izučavanja povijesti ovog specifičnog i složenog glazbenog instrumenta) i restaurator. Za očekivati je da će se obnovljeni puni predivni zvuk starog instrumenta prostorom crkve opet pronijeti idućeg mjeseca, mada upućeni uvijek imaju rezervu u utvrđivanju preciznih termina, jer se obujam posla otkriva onako kako se rastavljaju i razotkrivaju svi dijelovi velikog instrumenta, čime se ustvari tek saznaje što je ono što treba obnoviti i popraviti.
Osim obrtničkog dijela u reparaciji, posebna zanimljivost je što je takav posao susret sa zanimljivom prošlošću instrumenta, jer se u unutrašnjosti orgulja otkrivaju tragovi i zapisi ruku starih majstora, nekad kroz zabilješke zapisane grafitnom olovkom (zanimljivo je da takvi zapisi ostaju desetljećima za razliku od načinjenih kemijskom olovkom), a još više »čitanjem« načina izrade i popravaka kroz vrijeme, sposobnosti kakvu posjeduje organolog, stručnjak koji se bavi izučavanjem povijesti orgulja. Đerđ Mandić je među rijetkim stručnjacima u Europi koji se bave izučavanjem povijesti orgulja i autor je knjige »Vojvođanske orgulje«, kao i drugih stručnih tekstova iz ove oblasti.
Tragovi starih majstora
»Naše su orgulje donesene iz Bačkog Monoštora 1980. godine, a otkuda su tamo donesene ne znamo točno. Znamo da su vrlo stare«, kaže župnik Bela Stantić ističući, kako je u posljednje vrijeme u muziciranju bilo sve očitije da je neophodna reparacija instrumenta, kao jedini put do onog prepoznatljivog, punog, »kraljevskog« zvuka, kako ga opisuju zaljubljenici u orguljašku glazbu, te se stoga pristupilo restauraciji. »Otkada je Đerđ Mandić započeo složen posao restauracije naših orgulja došlo je već do mnogih otkrića iz prošlosti, što potvrđuje da su ove orgulje među najstarijima. Vrlo mi je drago da je gospodin Mandić prihvatio vrlo precizno, pažljivo i strpljivo u detalje uraditi obnovu. Na koncu, kada posao bude završen, želimo prirediti svečani koncert.«
Do 1980. godine, kada su iz Bačkog Monoštora dopremljene orgulje, u crkvi Uskrsnuća Isusova nije postojao ovaj instrument. A potom je stiglo vrijeme da ih je bilo neophodno obnoviti.
»Prije mjesec dana počela je obnova orgulja i može se kazati kako je svaki dan donosio novo iznenađenje, jer orgulje puno zapisa kriju«, opisuje Đerđ Mandić zašto je obnova ovog velikog i po svemu specifičnog instrumenta ujedno i put u povijest. »Imamo potpise skoro svih majstora koji su radili i živjeli u Apatinu, to je obitelj Fabing koja je izučila zanat u Apatinu a kasnije se preselila u Osijek. Oni su ove orgulje ne popravljali već obnavljali 1839. godine, što ukazuje da su stvarno stare orgulje u pitanju.
Zatim, 1865. godine je nepoznati majstor štimao orgulje, o tome isto imamo zapis, 1927. i 1940. su popravljane, ali nemamo zapisano tko je majstor. Zatim ih je 1965. popravljao majstor Filip Antolić iz Zagreba s kantorom iz Bačkog Monoštora.«
Tako, dan za danom kako se dijelovi orgulja skidaju, detaljno pregledaju i popravljaju, te ih poslije mnogo vremena opet dodiruju ruke majstora, padaju i velovi s prošlosti, jer su zapisi ostavljani u unutrašnjosti instrumenta, te nisu izloženi pogledima kada su orgulje u funkciji.
Prema izvornom zvuku
Ovaj vrstan poznavatelj povijesti vojvođanskih orgulja, obitelji i majstora koji su u prošlosti bili posvećeni složenom glazbenom instrumentu, a svoja višedecenijska istraživanja objavio je i u knjizi, govori kako je stil orgulja u crkvi Uskrsnuća Isusova jedinstven, malo ih je ovakvih sačuvano kod nas, a pogotovu u svijetu, jer su protokom vremena u ekonomski bolje stojećim sredinama orgulje zamjenjivane novim. »Ovakav tip orgulja sačuvan je ovdje, nešto manje su u Plavni i u Srijemskim Karlovcima u kapeli Mira koje su trenutno demontirane. Ipak, i ove su tijekom vremena pretrpjele promjene.«
Đerđ Mandić nastoji ih obnoviti vjerno originalu, što bi omogućilo da se iz orgulja poslije mnogo vremena opet začuje izvorni zvuk iz XVIII. stoljeća. Iz osamnaestog, jer svi do sada otkriveni zapisi ukazuju da su ove orgulje nastale još tako davno.
Tko ih je u tom XVIII. stoljeću napravio?
»To još točno ne znamo, ja sam u arhivu u Kaloči našao dokument gdje se prvi put spominju 1790. godine, navodi se da se u Monoštoru nalaze orgulje po inventaru iz crkve«, kaže Đerđ Mandić o dijelu svojih istraživanja.
Zapisi iz prošlosti u orguljama koji su danas od velike važnosti napravljeni su olovkama i na njih se nailazi na dijelovima instrumenta u unutrašnjosti, što znači da im se može pristupiti tek u poslovima kao što je ovaj, odnosno u popravcima i restauraciji, kada se rastavlja na dijelove, a inače izvana nisu vidljivi. Neke od pronađenih zabilješki tek treba ispitati i tom istraživačkom radu veoma je posvećen Đerđ Mandić. U biti – ovo je razotkrivanje nastanka i dugog života ovih orgulja i različitih etapa koje su prolazile. Ukoliko se želja ostvari, bit će to zaokruživanje povijesti postojanja glazbenog instrumenta koji od 1980. godine koristi crkva Uskrsnuća Isusova.
Mandić ističe da na našem teritoriju imamo povijesnih orgulja mada ne znamo dovoljno cijeniti to blago adekvatnom obnovom i odgovarajućim nadzorom prilikom obnove. Zagovara da se orgulje sačuvaju u izvornoj izvedbi, bez pomodnih prepravki, jer je u tome njihova najveća vrijednost.