Arhiv tekstova

Ključ u rukama većine

Moderni svijet je svijet multikulturnih i multinacionalnih društava, a uloga i koncepcija medija u takvim društvima moraju se znatno izmijeniti kako bi se prilagodili zahtjevima novog vremena.
    U zemljama dulje demokratske tradicije nego što je naša taj se problem počeo rješavati još prije nekoliko desetljeća, a osnovni je cilj bio postaviti medijski koncept tako da manjine u njemu dobiju dovoljan prostor koji bi ih na pravi, autentičan i istinit način predstavio drugom, većinskom dijelu stanovništva, i istodobno omogućio da one (manjine) nađu sebe u tak-vom mediju – da se informiraju u istoj mjeri i na isti način kao i ostali čitatelji.
POVIJEST: Prvi su u takvu medijsku reformu krenuli Amerikanci. Njihovi su se mediji s time suočili naročito poslije rasnih nemira u nekim crnačkim kvartovima, kada je državna komisija, koju je formirao predsjednik SAD Lyndon Johnson, zaključila da su problemi tog dijela populacije vrlo malo i vrlo neadekvatno bili prezentirani javnosti kroz medije. Jedan od ključnih razloga je bila svojevrsna neosjet-ljivost većinskih medija na probleme manjina, iza čega je stajalo ozbiljno nepoznavanje kulture, tradicije i života tih manjinskih zajednica. Naši mediji nisu uspjeli na pravi način prenijeti na svoje čitatelje osjećanja i razmišljanja manjinskih zajednica, već su uglavnom pisali sa stanovišta bijelog Amerikanca, dakle sa stanovišta većine, napisano je u tom izvješću. A to nerijetko znači uz puno predrasuda, nerazumijevanja, nedovoljne obaviještenosti i nedovoljnog poznavanja kulture, običaja i navika drugih, što otvara prostor da se plasiraju i mnoge predrasude o manjinama i da se često nekorektno predstavljaju.
    Od tada sve do devedesetih u američkim se medijima provodio proces tzv. senzibiliziranja novinara za drugačije kulture. Da bi se moglo kompetentno pisati o drugim narodima koji zajedno žive mora se dobro poznavati njihova kultura, tradicija, povijest, a rješenje za to je ili temeljna i dugotrajna edukacija novinara za sektor o manjinskim pitanjima, ili pak, što je mnogo bolje rješenje, zapošljavanje predstavnika manjina na tim poslovima. Tako se u medijima u Americi višestruko povećao postotak novinara koji dolaze iz drugih etničkih zajednica, a time istodobno povećao i broj čitatelja takvih medija, jer su oni postali pristupačniji i zanimljiviji i nevećinskim zajednicama.
    Spomenute se ocjene o predrasudama i krivom predstavljanju manjina nedvojbeno mogu bez i riječi izmjena primijeniti na velik broj ovdašnjih medija, čiji je pogrešan i neprofesionalno definiran odnos prema pitanju manjina, i različitostima uopće, imao drastične, mnogo pogubnije posljedice nego u spomenutom američkom slučaju. Premalo prostora i premalo razumijevanja za druge kulture koje egzistiraju uporedo s većinskom na izvjestan način proizvelo je situaciju koji imamo već dulji vremenski period. Uz to, naši mediji imaju iza sebe desetljeće jednog ekstremno lošeg odnosa prema etnički drugačijim građanima, a u eri ratnih konflikata na ovim prostorima manjine su doživjele pravo demoniziranje. Kada se sve skupa sabere, ono što smo proteklih dana vidjeli apsolutno je njegova logična posljedica. A jedan od ključnih uzroka takvog visokog stupnja netolerancije prema drugačijem u svojoj osnovi ima prije svega nepoznavanje toga Drugog.
RAZLIČITOST JE PREDNOST: Različite kulture nalaze različita rješenja za mnoga životna pitanja. Ponekad se radi o gotovo polariziranim stavovima, a ukoliko se ti stavovi ne prevladaju na pravi način, veoma je teško da društvo efikasno rješava mnoge svakodnevne zajedničke probleme u oblastima bitnim za zajednički život – privredi, zdravstvu, socijalnoj zaštiti, kulturi, kriminalu…Upoznavanje šire javnosti sa svim postojećim kulturnim modelima, tradicijama i načinima rješavanja životnih problema jedan je od ključnih uvjeta za građenje kvalitetnog zajedničkog života. Stoga je cilj novinarstva u modernim društvima posvećivanje pažnje svim nacionalnim i kulturnim zajednicama koje postoje u društvu, ali ne kroz situacije koje spadaju u ekstremne, onda kada se pokrene pitanje njihovih prava, ili se nametne problem političke prirode, već je prije svega nužno baviti se njihovim svakodnevnim životom – načinima na koji organiziraju svoj život, kako rješavaju svoje probleme, i njeguju svoju tradiciju i običaje. Tek tada se može razumjeti i način razmišljanja jedne zajednice, i njezini stavovi o mnogim zajedničkim pitanjima, poručio je David Shaw, medijski kritičar u »Los Angeles Timesu«.
PREVLADATI STEREOTIPE: »Kod nas je praksa u tome prilično šarenolika, kaže za »Hrvatsku riječ« Rade Veljanovski, direktor Radio-Beograda. Naše Ministarstvo za manjine je održalo nekoliko tečajeva na temu manjinskog žurnalizma – jedan je nedavno bio organiziran za novinare Rome, Albance i Bošnjake – i to je svakako dobar put da se takve stvari potiču i poboljšavaju. Međutim, to da redakcije imaju svijest o tome da treba posebnu pažnju posvećivati pitanju manjina, ili čak zapošljavati novinare iz manjinskih zajednica kod nas još nije uzelo maha. Doduše, kad je Vojvodina u pitanju, moram primijetiti da postoji jedna dobra tradicija. Meni je osobno poznato da u svim vojvođanskim redakcijama, bilo da su one velike ili male, ima novinara svih nacionalnosti. To je prosto jedan potpuno prirodan proces. Ali, kad je riječ o Srbiji, stvari su sasvim drugačije. Mi smo, recimo, na Radio-Beogradu oformili romsku redakciju, i prvi put u povijesti radija imamo polusatnu informativnu emisiju na romskom jeziku, koja se istodobno emitira i na srpskom. Radio Niš ima također emisije na romskom i bugarskom, a ima i Roma i Bugara koji rade na tom radiju. Međutim, poseban senzibilitet za manjinsku problematiku u većinskim medijima ne postoji. Ne postoji svijest o važnosti predstavljanja kulture, običaja, tradicije manjinskih zajednica u našim medijima. Ova romska emisija na neki način jest takva, jer je dvojezična, pa je dakle namijenjena i Romima i većinskom stanovništvu, koje na taj način ima mogućnosti da se iz prve ruke upozna s problemima Roma. Ali, generalno, osobno nisam zadovoljan koliko toga ima u medijima uopće, elektronskim ili pisanim, svejedno. A to je doista bitno pitanje koje bi moralo znatno više biti prisutno u javnosti, i o njemu bi se moralo mnogo više razgovarati.«
RIJETKE IZNIMKE: Dnevni list »Danas« je jedan od rijetkih medija kod nas koji ima prepoznatljivu koncepciju upravo u pogledu pitanja manjina, u čemu je posebno mjesto posvećeno problematici etničkih manjina.
    »Mi se u našoj uređivačkoj politici u neku ruku definiramo upravo kao list manjina – političkih, nacionalnih, kulturnih, vjerskih, seksualnih, itd…, kaže Grujica Spasović, glavni urednik Danasa. Jednostavno smatramo da je to esencija demokracije, obveza većine da štiti prava manjina. To je na koncu trend i tradicija suvremene Europe, koja nastoji osigurati manjinama mjesto u predstavničkim tijelima čak i više nego što je njihova realna snaga u društvu… Mi se zato u skladu s našom uređivačkom politikom trudimo imati dopisnike iz svih nacionalno mješovitih sredina, te da oni budu istodobno predstavnici najbrojnije nacije u toj sredini. Međutim, u tome ne zanemarujemo profesionalni aspekt, pa nam je ipak važnije da to bude dobar novinar i možda neke druge nacionalnosti, ali koji svakako poznaje tu sredinu, njenu kulturu i tradiciju. Cilj naših novina i jest što bolje predstaviti manjine, uvažavati njihova prava i interese, pisati o njihovim problemima, pa čak i praviti svojevrsnu pozitivnu diskriminaciju, kako bi se na oni pravi način mogli predstaviti i zaštititi njihova prava.«
    Stanje u većini medija je takvo da svakako podrazumijeva neophodnost šire akcije, slažu se naši sugovornici. »Ja tu vidim neophodnost komunikacije između nevladinih organizacija koje su svjesne toga problema, medijskih udruženja i Ministarstva za nacionalne manjine, kaže Veljanovski. Bilo bi dobro napraviti priču u javnosti oko toga, ali ne priču radi priče, već nakon toga vidjeti rezultate u uredništvima. Jer, u ovom trenutku nikako ne možemo biti zadovoljni postojećom situacijom. Mi smo zemlja koja ima mnogo nacionalnih manjina, i mislim da bi se taj odnos morao graditi, da se tome mora posvetiti posebna pažnja. U svijetu postoje mnoga dobra rješenja kako se to radi. Posvećivanje pažnje tom pitanju doprinosi smanjenju tenzija, povećava mogućnost razumijevanja i tolerancije u čitavom društvu. Tu akciju bi svakako morali pokrenuti i voditi mediji, oni u tome moraju imati značajnu ulogu…Upravo je nedavna prošlost, sve ono što smo proživjeli proteklih deset godina razlog više da se pozabavimo time, kako bi se mnogi iracionalni strahovi i nepovjerenje prevazišli i otklonili, kako bi se makar buduće generacije sačuvale od mogućih konflikata.«
    Netočna slika o manjinama po pravilu proizvodi obilje problema, a vjerojatnost je da su nedavni incidenti mogli biti izbjegnuti da je, recimo, medijski podržana predstava o Hrvatima kod nas bila drugačija. Na žalost, s ovakvom neposrednom prošlošću naša će zemlja još čekati na situaciju koja će stvoriti takve uvjete u kojima će se razlike tumačiti ne kao nedostatak, već kao istinska prednost, a uvažavanje tih razlika kao interes svih nas, a ne kao udovoljavanje normama demokracije. Jer bogatstvo kultura uvijek otvara više vidika i bolju perspektivu.