Arhiv tekstova

Nakon raspada Austro-Ugarske najčešće se o Hrvatsko-ugarskoj nagodbi pisalo u negativnom kontekstu i o onome što je bilo loše za Hrvatsku u toj nagodbi, međutim, sada nakon povijesne distance od sto godina, potreban je potpuno novi pogled na to, rekao je dr. Slaven Bačić na predstavljanju knjige dr. Ladislava Heke »Osam stoljeća hrvatsko-ugarske državne zajednice«. Ocjenjujući je značajnim znanstvenim djelom, Bačić je istaknuo kako je knjiga nastala ponovnim iščitavanjem literature, ali i izvora saborskih zapisnika i novina. »Moje je mišljenje da je Hrvatsko-ugarska nagodba u okviru Ugarske osigurala zapravo nastanak moderne hrvatske nacije. Osigurala je autonomiju u školstvu, jezičnu, autonomiju u upravi, unutarnjim poslovima, u sudstvu i vjerskim poslovima. To je temelj na kojem je nastala hrvatska nacija. Da nije bilo Hrvatsko-ugarske nagodbe vjerojatno ne bi bilo ni hrvatske nacije u modernom smislu, a vjerojatno ni same hrvatske države«, rekao je Bačić. Premda je u 20. stoljeću južnoslavenska pravna i povijesna literatura odnos Hrvata i Mađara projicirala u izuzetno tamnim tonovima, dva naroda su najvećim dijelom zajedničke povijesti živjeli u dobrim odnosima, a hrvatsko-ugarska državna zajednica je svojom dugotrajnošću rijedak primjer suživota dvaju naroda u okviru jedne države. Na 450 stranica knjiga govori o osam stoljeća zajedničke države s posebnim naglaskom na Hrvatsko-ugarsku nagodbu, kao najvažniji državno-pravni akt iz 1868. kojim su položeni pravni temelji državne zajednice. »Pišući ovu knjigu svjestan sam kako ona umnogome odudara od sličnih uradaka nastalih u Hrvatskoj, ili pak u Mađarskoj, koji nerijetko nedovoljno koriste releventnu znanstvenu literaturu ‘druge strane’. Većina autora nije govorila i hrvatski i mađarski nego se uglavnom u prikazu stajališta druge strane oslanjala na uratke nastale na njemačkom ili francuskom jeziku. Ovom knjigom želim ponuditi čitateljima cjelovitu sliku o državnoj zajednici, te nastojim u podjednakoj mjeri koristiti hrvatske i mađarske pravne, povijesne i političke izvore«, kaže dr. Heka. 

U predgovoru knjizi, autor navodi: »Povijesne činjenice govore da je pojava nacionalizma (mađarskoga, koji je Ugarsku zamišljao kao jedinstvenu državu od Karpata do Jadrana, te hrvatskoga koji je želio Hrvatsko Kraljevstvo neovisno od Ugarske) doduše dovela do proturječnosti i sukoba između dvaju naroda, ali je njihova 816-godišnja zajednička prošlost bila temeljena na prijateljskim odnosima... Pojava ilirskoga pokreta i želje za povezivanjem južnih Slavena dovela je do podjele unutar hrvatskog nacionalnog bića na dva suprotstavljena tabora. Kada je polovicom 19. stoljeća napušten zajednički latinski jezik, to je izazvalo daljnje udaljavanje između dvaju naroda, jer se Hrvati i Mađari međusobno više nisu razumjeli.«  

»Knjiga prikazuje osam stoljeća hrvatsko-ugarske državne zajednice od kojih razdoblje do 1790. godine nije bremenito nikakvim poteškoćama, nego bismo mogli reći da je to jedan ‘medeni mjesec’ između dvaju naroda gdje su oni u sve borbe išli zajedno, prolijevali krv jedni za druge i nazivali su jedni druge testvérnemzet (bratski narod). Hrvati su u mađarskom Saboru govorili isprva latinski, a kasnije su govorili na svome jeziku, dakle na hrvatskom i prevodili su ga na mađarski. Dakle, oni su imali sva moguća prava, ne kao nacionalne manjine, nego kao narodnost. Od 1790. do 1868. je taj interval javnoga prijepora, a od 1868. do 1918. imamo jedno razdoblje postnagodbenjačko gdje je nagodba, koja na papiru vrlo lijepo zvuči, u svojoj praksi nailazila na brojne sukobe i na želju za supremacijom Mađara u odnosu na Hrvate, dok su Hrvati, pak, svoj izlaz potražili u povezivanju s drugim Južnim Slavenima, i taj postupak je završen stvaranjem Kraljevine SHS«, rekao je dr. Heka, koji je, inače, do sada objavio desetak knjiga o povijesti hrvatskoga naroda, kao i više romana s temom ratnih događaja devedesetih godina u Hrvatskoj. Svoja djela piše na hrvatskom i mađarskom jeziku. 

Izdavanje knjige »Osam stoljeća hrvatsko-ugarske državne zajednice« rezultat je prekogranične suradnje nekoliko hrvatskih organizacija, naime zajednički su je izdali  Hrvatsko-mađarska kulturna udruga »András Dugonics« iz Segedina, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata i Hrvatsko akadamsko društvo. Predsjednik Udruge »András Dugonics« Dušan Marjanović rekao je kako je izdavanje ove knjige planirano i na mađarskom jeziku »što će olakšati razumijevanje i proširivanje naše kulture o kojoj se u posljednjih 50 godina jako malo znalo, a s time stvaramo most između prošlosti i današnjice, također ispunjavamo našu povjerenu zadaću prema većinskom stanovništvu«, rekao je Marjanović.