Arhiv tekstova
Jakov Kopilović ZABORAVLJENI
Ja sam tri puta mrtav,
Tri puta sahranjen mržnji na dno.
Tri puta zaboravljen,
Tri puta,
Tri puta na pola puta do smrti.
Ja znam svoj grob,
I svoj pogreb.
Svaki dan se budim u život.
Brazde me dozivlju,
A ja nisam živ.
gggggggggggggg
Pjesnik Jakov Kopilović rodio se 1918. godine, a preminuo u Subotici 18. studenog 1996. godine. Kopilović je tek nakon duge, teške i nadasve mučne borbe za životni opstanak (od najranije mladosti) ušao u krug inteligencije bunjevačkih Hrvata u Subotici. Rođen je u siromašnoj obitelji nadničara, te nije imao materijalnih uvjeta upotpuniti svoju naobrazbu: probijao se kroz život na različite načine-kao fizički radnik, zemljodjelac, tramvajski kondukter, činovnik, korektor, samo da bi ostvario svoj mladenački ideal, a bilo je to temeljno intelektualno osposobljavanje na filozofskom fakultetu. Kao profesor književnosti bio je na mnogim dužnostima, a izvjesno je vrijeme i bio prvi čovjek Gradske knjižnice u Subotici. Po svojim je lirskim preokupacijama Kopilović tematski bio neograničen, a u estetskoj evoluciji sve produbljeniji, kako je postajao zreliji i s socijalnih tema ponirao u tame ljudske duše. Umjetnički je vješto transponirao zavičajne i autobiografske motive koji vjerno dočaravaju povijesnu tragediju etničkog korpusa bačkih Hrvata u borbi za nacionalnu ravnopravnost i slobodu, kao i nemilu pjesnikovu kob koja bi da se odupre zaboravu (vidi gorenavedenu pjesmu »Zaboravljeni«). Od poetskih zbirki posebice se ističu »Radosti« iz 1966. i »Žedan đeram« iz 1968. godine. Po riječima Bele Gabrića, koji je govorio i na Kopilovićevoj sahrani 21. studenog 1996. godine, »Kopilović je bio među najplodnijim piscima subotičkog pjesničkog kruga i svojim je brojnim zbirkama obogatio kulturnu baštinu svoga rodnoga grada, pa i šire, cijelog korpusa.« Jakov je Kopilović svoju prvu pjesmu »San« objavio u časopisu »Klasje naših ravni«. Bio je poeta mekog i finog lirizma, inspiriran bačkom ravnicom i životom na njenim salašima. Inspirirala ga je Subotica, njeni ljudi i običaji, ljubav i priroda u cijelosti. Za sobom je ostavio suprugu Margu, te djecu-kćer Jasnu i sina Vlatka, koji već odavna žive u Hrvatskoj.
