Ja sam tri puta mrtav,
Tri puta sahranjen mržnji na dno.
Tri puta zaboravljen,
Tri puta,
Tri puta na pola puta do smrti.

Ja znam svoj grob,
I svoj pogreb.

Svaki dan se budim u život.
Brazde me dozivlju,
A ja nisam živ.
gggggggggggggg
Pjesnik Jakov Kopilović rodio se 1918. godine, a preminuo u Subotici 18. studenog 1996. godine. Kopilović je tek nakon duge, teške i nadasve mučne borbe za životni opstanak (od najranije mladosti) ušao u krug inteligencije bunjevačkih Hrvata u Subotici. Rođen je u siromašnoj obitelji nadničara, te nije imao materijalnih uvjeta upotpuniti svoju naobrazbu: probijao se kroz život na različite načine-kao fizički radnik, zemljodjelac, tramvajski kondukter, činovnik, korektor, samo da bi ostvario svoj mladenački ideal, a bilo je to temeljno intelektualno osposobljavanje na filozofskom fakultetu. Kao profesor književnosti bio je na mnogim dužnostima, a izvjesno je vrijeme i bio prvi čovjek Gradske knjižnice u Subotici. Po svojim je lirskim preokupacijama Kopilović tematski bio neograničen, a u estetskoj evoluciji sve produbljeniji, kako je postajao zreliji i s socijalnih tema ponirao u tame ljudske duše. Umjetnički je vješto transponirao zavičajne i autobiografske motive koji vjerno dočaravaju povijesnu tragediju etničkog korpusa bačkih Hrvata u borbi za nacionalnu ravnopravnost i slobodu, kao i nemilu pjesnikovu kob koja bi da se odupre zaboravu (vidi gorenavedenu pjesmu »Zaboravljeni«). Od poetskih zbirki posebice se ističu »Radosti« iz 1966. i »Žedan đeram« iz 1968. godine. Po riječima Bele Gabrića, koji je govorio i na Kopilovićevoj sahrani 21. studenog 1996. godine, »Kopilović je bio među najplodnijim piscima subotičkog pjesničkog kruga i svojim je brojnim zbirkama obogatio kulturnu baštinu svoga rodnoga grada, pa i šire, cijelog korpusa.« Jakov je Kopilović svoju prvu pjesmu »San« objavio u časopisu »Klasje naših ravni«. Bio je poeta mekog i finog lirizma, inspiriran bačkom ravnicom i životom na njenim salašima. Inspirirala ga je Subotica, njeni ljudi i običaji, ljubav i priroda u cijelosti. Za sobom je ostavio suprugu Margu, te djecu-kćer Jasnu i sina Vlatka, koji već odavna žive u Hrvatskoj.