Arhiv tekstova

Bilo je kao u pjesmama popularnog Zvonka Bogdana, a prelijepi somborski šorovi ličili su na one iz pedeset i neke, kada smo se provezli fijakerom u subotnje predvečerje na Nedilju bilu, ili kako to katolici vole reći, uoči Mladog Uskrsa. Svake godine, baš toga nadnevka, HKUD »Vladimir Nazor« priredi Šokačku večer u Somboru, a ove su godine u goste pozvali udrugu »Šokačka grana«  iz Osijeka, a osječki su se urbani Šokci predstavili u najboljem svijetlu te su brojni posjetitelji uživali u dvosatnom programu u okviru kojega su predstavljeni prvijenci Šokačke grane, Zbornik radova s prvog međunarodnog okrug-log stola Urbani Šokci i Šokačku čitanku, koju su za tisak priredili poznati osječki književnici Helena Sablić-Tomić i Goran Rem, a u drugome dijelu Somborcima su se predstavili muška pjevačka skupina »Šokci«, ženska pjevačka skupina »Šokice« te tamburaški sastav »Šokačka duša« pod ravnanjem Mirka Bašića i vokalni solist Joza Jurušić.

PRIJATELJSTVO I SURADNJA: »Dvije godine traje naše prijateljstvo i suradnja sa Šokačkom granom, rekao je Šima Raič, predsjednik HKUD »Vladimir Nazor« iz Sombora, »ali imam dojam kao da se znamo već desetljećima. Istina, do sada smo razmjenjivali posjete samo na razini delegacija, ali ovaj večerašnji susret potvrdio je vrijednost Šokačke grane i nitko se ne bi usudio reći da ne djelujete već godinama. Mi smo zimus obilježili 70. obljetnicu našega društva ‘Miroljub‘, preimenovanoga u ‚Vladimir Nazor‘, koje svih ovih godina uglavnom nosi hrvatski predznak, a imamo i dobru suradnju s nizom kulturno-umjetničkih društava diljem Hrvatske. Dođite nam opet«.

Goste su pozdravili i dopredsjednica »Vladimira Nazora« Marija Šeremešić, te Zvonko Tadijan, predsjednik HKPZ »Šokadija« iz Sonte, koji nisu krili kako su ustvari i sudionici već spominjanog okruglog stola, dakle obuhvaćeni i Zbornikom Šokačke grane. »Na žalost, ostaje živjeti samo ono što je zapisano, a ono što nije kao da se i nije dogodilo«, rekao je Tadijan, i dodao da treba pozdraviti ovu aktivnost Šokačke grane, koja je širom otvorila vrata i našim šokačkim udrugama s druge strane Dunava, a i mi smo se odmah odazvali, iskoristili prvu priliku, a uvjeren je da će i sljedeću.

ŠOKICE: Prvijenci Šokačke grane iz Osijeka privukle su pozornost nazočnih, pa su govornici često prekidani pljeskom. Tako je i Goran Rem nagrađen dugotrajnim pljeskom kada je počeo hvaliti Šokice. »Šokačka je grana ženskoga roda, šokačka čitanka također, pa i ova večerašnja zabava je ženskoga roda, baš kao i veći dio ovdje nazočnih, koji su našli tren vremena i došli na ovu svečanost knjige u Somboru. I veći je dio autora ženskoga roda, što će reći da dominira žensko pismo, a i inače Šokica voli dominirati. Šokica je odvajkada to temeljno biće koje čuva naš identitet, jer selo nam je raslojeno, običaji se više ne žive, ili se rijetko gdje žive, običaji se bilježe, prikazuju i uprizoruju. I ako se zanimamo otkuda i otkada potječe pojam Šokac, ako se zanimamo tko se to rugao govoreći Šokac, a tko je bio itekako ponosan na to ime, na taj pojam identiteta, i tu su Šokice imale važnu ulogu«.

»Počašćena sam da i osječki ogranak Matice hrvatske zajedno sa Šokačkom granom može u ovim vašim prekrasnim prostorima predstaviti ove knjige, prvijence Šokačke grane. Matica hrvatska najstarija je kulturna institucija u Hrvata, a Šokačku smo granu prepoznali već kod osnutka prije dvije godine, i zahvaljujući toj ženskoj energiji, evo već sada imamo dvije knjige, a vidim večeras da je i u Somboru presudna ženska energija koja drži na okupu Šokce i Bunjevce. Čujem da i vi imate izdavačku djelatnost, čujem da imate i svoje glasilo, i to je ono što treba pozdraviti. Kolega Rem i ja smo nedavno izdali knjigu Slavonski tekst hrvatske književnosti i već tada smo se usudili govoriti o hrvatskoj pismenosti, o hrvatskoj riječi, ne samo unutar zadanih granica koje se moraju prelaziti predočavajući kakvu putovnicu, već puno šire, pa evo, i u Šokačkoj čitanci, tu su autori iz Slavonije, Srijema, Bačke, Mađarske Baranje i Bosanske Posavine, počev od Ilije Okrugića Srijemca, koji je prvi u hrvatsku književnost uveo pojam Šokac, odnosno Šokica. Ta njegova Šokica je i početak ove lijepe knjige, pa Vas sve skupa pozivam da nam povjerujete, da prelistate ovu Čitanku i ovaj Zbornik«, toplo je preporučila obje knjige Helena Sablić-Tomić.

TRAJNA SURADNJA: Antun Kovač je pročitao svoju pjesmu o Monoštoru, dok je samičar Franja Verić odsvirao nekoliko šokačkih pjesama, no najveći je pljesak zavrijedio svirajući bunjevačko kolo.

»Ovo jest prvi službeni nastup Šokačke grane u Somboru, ali mi smo ovdje već četvrti, peti puta, i zahvaljujući toplini s kojom nas ugoš-ćujete, osjećamo se kao kod kuće«, rekla je Vera Erl. »Imam dojam da smo napravili nešto jako dobro kad smo s vašim društvom potpisali povelju o trajnoj suradnji, jer sjedinili smo i naše sličnosti i naše različitosti, jer to jedinstvo koje je u nama, ta naša zajednička nit, ta naša kultura i baština rasuta na ovim prostorima od Tuzle do Sombora, od Mitrovice do Subotice, Mohača i Pečuha, koju želimo objediniti, očuvati i njegovati i ostaviti u naslijeđe generacijama koje dolaze. To su dvije lijepe knjige o kojima su već govorili moji prethodnici, to je pregršt aktivnosti i manifestacija, i samo mogu reći da nećemo stati, i evo već za mjesec dana idemo s novim međunarodnim okruglim stolom na temu Šokci i tambure, u povodu 160. obljetnice tamburaškog zbora Pajo Kolarić i 35. obljetnice  Festivala hrvatske tamburaške glazbe u Osijeku, pa se osjećajte pozvanima«. 

Uslijedio je program koji je potrajao još sat i pol a osmislila ga je Vesna Dorušak iz Čepina a na koncu su svi sudionici i posjetitelji završili u velikom šokačkom i velikom bunjevačkom kolu.

Među gostima je bila i konzulica Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Subotici Iva Aranjoš i izjavila kako je oduševljena Šokcima i Šokačkom granom. »Bila sam već u gostima kod Šokačke grane u Osijeku, susretali smo se na raznim manifestacijama od Bača, Sonte, Sombora, Subotice do Pečuha, i uvijek se rado srećem s Osječanima, a iznimno sam zadovoljna onim što čini Šokačka grana, a također i otvorenošću za aktivnosti hrvatske manjinske zajednice u susjednim zemljama, posebice u Vojvodini«.

Slavko  Žebić