Arhiv tekstova

Privatizacija općinskih radij-skih i TV postaja, kao i medija koji informiraju na jezicima nacionalnih manjina, mora biti završena do konca ove godine. Pravo na informiranje na materinjem jeziku jedno je od ključnih manjinskih prava. Većina medija na jezicima manjina financira se iz proračuna Republike Srbije, odnosno AP Vojvodine. Iako su 2003. godine osnivačka prava medija na jezicima manjina, čiji su osnivači bili Republika Srbija ili AP Vojvodina, prenesena na nacionalna vijeća nacionalnih manjina, nastavljen je takav oblik financiranja.

Potpuna privatizacija medija u Srbiji zahtijeva nove oblike financiranja medija na nacionalnoj i lokalnoj razini. Privatizacijom se mediji na manjinskim jezicima pretvaraju u robu, za koju se unaprijed zna da ima ograničeno tržište i time suženu konkurentnost na tržištu, što znači – male izglede za opstanak. Pitanje je kako se mediji na manjinskim jezicima mogu zaštiti?

VULGARNA PRIVATIZACIJA: Ravnatelj Javnog poduzeća Radio Subotica Antal Biacsi ističe kako je od donošenja Zakona o radiodifuziji bio u uvjerenju da je u pitanju vulgarna privatizacija, a provedbom takve privatizacije osiromašit će se lokalno i regionalno informiranje.

»Privatizacijom će se postojeći, izgrađeni lokalni informativni sustavi uništiti u najvećem dijelu. Osakatit će se i mediji koji informiraju na jezicima nacionalnih manjina, jer nakon privatizacije nikome neće biti u interesu da održava te medije iz razloga što su oni skupi, a ti mediji ne mogu opstati na tržištu. Radio postaje koje emitiraju emisije na više jezika mogle su do sada opstati zahvaljujući financijskim sredstvima iz općinskih proračuna. Bio sam uvjeren da će se Zakon o radiodifuziji mijenjati, ali sam sada sve više uvjeren da se to neće dogoditi. Razlozi za privatizaciju elektroničkih medija čiji su osnivači skupštine općina, uglavnom su neshvatljivi. Jedno od objašnjenja je da su ti mediji skupi i da na te medije imaju direktan utjecaj lokalne političke snage. Nakon privatizacije budući vlasnik bi trebao održati programe na jezicima nacionalnih manjina koji su u službenoj uporabi u općinama, a u budućnosti će lokalna samouprava morati osigurati financijska sredstva iz proračuna za te emisije. Svejedno će ti programi ‘trpjeti’, jer će vlasnik komercijalne radio-postaje gledati svoj interes, nauštrb programa javnog servisa koji se tiču građana lokala«, kaže Antal Biacsi.    

BEZ JASNOG STRATEŠKOG KONCEPTA: Član Izvršnog odbora Hrvatskog nacionalnog vijeća Mato Groznica kaže kako institucija HNV-a nije službenim putem upoznata s najavom privatizacije manjinskih medija čiji su osnivači nacionalna vijeća nacionalnih manjina.

»Glede pak radijskih i televizijskih postaja, odnosno pisanih medija čiji su osnivači tijela lokalne samouprave i koji su ušli u privatizaciju, mora se primijetiti kako se cijeli taj proces odvija na jedan pomalo kaotičan način, s podosta pravnih nedorečenosti i bez jasnog strateškog koncepta, što se onda posebice negativno može odraziti na budućnost medija na manjinskim jezicima. Kao što je opće poznato, to su medijski sadržaji koji nisu tržišno atraktivni i faktički ne mogu postojati bez financijske dotacije od strane države. I tu nije ništa sporno, budući da se država obvezala osigurati ostvarivanje ovog prava. Međutim, problem je što ustavne i zakonske članke koji ovo pravo garantiraju pripadnicima manjina, ne prate i drugi mehanizmi, recimo prikladni institucionalni aranžmani prilagođeni novim pravnim rješenjima ili mjere iz domene financijske naravi. Tako, na primjer, sada nije jasno na koji će način lokalne samouprave izvršavati svoju obvezu glede ostvarivanja prava manjina na informiranje na maternjem jeziku kada one ne budu osnivači radija ili televizije. Još ću navesti kako u svezi s cijelim nizom pitanja koji se nameću u takvoj situaciji, legitimni predstavnici nacionalnih manjina u Srbiji – a to su nacionalna vijeća, nisu ni na koji način konzultirani niti nam se netko tim povodom obratio, što samo kazuje da su ova tijela često tek izlog za prikazivanje strancima. Dakle, mora se pravna sfera u ovoj oblasti nadograditi, definirati točno obveze države glede financiranja, a sve uz suradnju sa zainteresiranima – nacionalnim vijaćima. Da se vratim na početak odgovora. Budući da je ovo pitanje od izuzetne važnosti za manjinske zajednice, jako bi me radovalo i to smatram neophodnim, da se čim prije inicira šira rasprava relevantnih institucija na ovu temu, ali kako službeno nismo s ovom inicijativom upoznati, postavlja se pitanje od čega početi i u kom smjeru voditi raspravu«, kaže Mato Groznica.

MANJINSKI MEDIJI U MAĐARSKOJ I HRVATSKOJ:  »’Hrvatski glasnik’ djeluje u okviru izdavačke kuće ‘Croatica Kht’, čiji ravnatelj piše projekt za godišnji natječaj za financijsku potporu, koju osigurava mađarska vlada putem Javne zaklade za nacionalne i etničke manjine u Mađarskoj«, kaže odgovorna urednica tjednika Hrvata u Mađarskoj »Hrvatski glasnik« Branka Pavić-Blažetin.

»Svih trinaest taksativno navedenih manjina u Republici Mađarskoj dobivaju potporu za svoje tiskovine, od kojih njih šest imaju svoje tjednike. Naš se list tiska u ‘Croatici’, koju su utemeljili Savez Hrvata u Mađarskoj i Hrvatska državna samouprava koncem 1999. godine. Uredništvo se nalazi u organizacijskom ustrojstvu non-profitnog poduzeća za informativnu i izdavačku djelatnost ‘Croatica Kht’, koje ima i svoju tiskaru. Uredništvo čine četiri zaposlena novinara na čelu s glavnom i odgovornom urednicom, koja se bira na mandat od četiri godine, a o imenovanju odlučuju zastupnici Skupštine Hrvatske državne samouprave, njih 39 i članovi Zemaljskog vijeća Saveza Hrvata u Mađarskoj, nakon raspisanoga javnog natječaja. Sjedište uredništva, priprema i tiskara, pakiranje, te ured za tajničke i računovodstvene usluge nalazi se u Nagymező ulici na broju 49, u sklopu ‘Croatica Kht’. Uredništvo je u dnevnom kontaktu. Želimo u budućnosti širiti i utemeljiti dopisničku mrežu. Ponedjeljkom finaliziramo izgled i sadržaj novina koje smo prije toga prethodnog četvrtka počeli sadržajno sastavljati. Novine tiskamo u utorak, stavljamo ih na poštu istoga dana i one dolaze do pretplatnika. Širimo se isključivo pretplatničkom mrežom«.

Samostalni srpski tjednik »Novosti« financira se uglavnom iz proračunskih sredstava Vlade Republike Hrvatske. 

»Dio sredstava dobiva se i od Ministarstva kulture Republike Srbije. Ranije je ovakve publikacije znalo pomagati i pokoje veleposlanstvo, primjerice norveško, nizozemsko, međutim ta je strana pomoć sada vrlo rijetka. ‘Novosti’ su tjednik, uglavnom političkog profila. Pišemo o najbolnijim temama vezanim uz Hrvatsku i njezin odnos prema Srbima, kao što su problemi raseljenih osoba, nezaposlenost, neriješeni ratni zločini činjeni nad Srbima. Tjednik izlazi na 32 strane, dopisnička je mreža prilično rasprostranjena. Osim zagrebačke redakcije, koja broji 5-6 ljudi, postoji i redakcija za istočnu Slavoniju u Vukovaru i Belom Manastiru. Dopisnička mreža, koja je, velim, široka, ubraja novinare iz Knina, Rijeke, Karlovca, Gline, Beograda, Kosovske Mitrovice, Züricha i Vojnića. Novca, dakako, nikad nije dovoljno, ali me vijest koju ste mi prenijeli, naime da se u Srbiji i s manjinskim medijima planira ići u privatizaciju, naprosto šokirala. Nadam se da se to u Hrvatskoj nikada neće dogoditi, jer je to, posve sigurno, smrt za manjinske medije, koje god oni provenijencije bili. Ipak, nije mi jasno kako bi se to moglo uopće napraviti, naime tko bi htio privatizirati manjinske medije, koji su s marketinškog stajališta potpuno nekurentna roba. Mi nikada nismo uspjeli dobiti ni jednu jedinu reklamu, a ni ne vidim način da to ikad uspijemo«, kaže glavni o odgovorni urednik »Novosti« Rade Dragojević. 

PONIŠTENA PRODAJA: Loš primjer privatizacije medija koji nije manjinski medij je slučaj »Subotičkih novina«, koje su privatizirane lipnja 2006. godine, a na konferenciji za novinare koja je održana 17. travnja, poslije skoro godinu dana od privatizacije, novinarima je predsjednik gradskog sindikata Istvan Hugyi predočio kako je republička Agencija za privatizaciju raskinula ugovor o prodaji »Subotičkih novina« s konzorcijem koji je ove novine kupio, a 70 posto kapitala koje je konzorcij kupio prelazi u vlasništvo države i taj će se kapital u obliku dionica prodavati na burzi. 

Dugogodišnji novinar »Subotičkih novina« Ljubomir Đorđević ističe kako ne postoji ni jedan specifičan problem glede privatizacije, nego postoji generalni problem.

»Mi smo nedavno formirali udrugu malih dioničara ‘Subotičkih novina’ i od deset osnivača svatko je od strane policije provjeren je li kažnjavan i vodi li se kaznena istraga protiv nekoga od osnivača. Ako netko ode na aukciju i kupi neku tvornicu, nitko ne provjerava je li kupac kazneno kažnjavan. Također, nitko ga ne pita kako je stekao kapital za kupovinu tvornice. Ako stjecajem okolnosti toj tvornici posao krene ‘nizbrdo’, opet nitko vlasnika neće pitati kako je moguće da ta firma uspješno posluje, recimo, dvadeset godina, a za šest mjeseci nakon kupovine ide u stečaj. Tu su problemi glede privatizacije. Ako vidimo da zakon o privatizaciji lokalnih medija ne valja, hajmo promijeniti zakon. U teškoj su se situaciji našli i mediji na manjinskim jezicima. Glede privatizacije manjinskih medija, vjerujem kako je jedino rješenje u pozitivnoj diskriminaciji. Manjinski mediji ne mogu zaraditi na tržištu dovoljno za opstanak, a društvo, tj. država je ta koja treba osigurati financiranje tih medija«.