Arhiv tekstova

Na poziv voditeljice tribine »Književni petak« Dunje Seiter-Šverko, u zagrebačkoj je Gradskoj knjižnici prošloga petka održana promocija nakladničke djelatnosti NIU »Hrvatska riječ«. Na početku tribine direktor ove novinsko-izdavačke ustanove Zvonimir Perušić istaknuo je kako Hrvati u Vojvodini ne smatraju sebe klasičnom dijasporom, nego se osjećaju sastavnim dijelom cjelokupnog hrvatskog naroda i žele na taj način i biti prihvaćeni.

»Mi želimo da se naš rad ocjenjuje objektivno, a ne kao rad tamo neke ‘egzotične zajednice’. Djelatnost u okviru naše manjinske zajednice i rad Novinsko-izdavačke ustanove ‘Hrvatska riječ’ usmjereni su na očuvanje nacionalnog i kulturnog identiteta Hrvata i to u okruženju koje još uvijek ima predrasude prema Hrvatima. U mjeri u kojoj budemo prihvaćeni u kulturi matičnog naroda, bit ćemo prihvaćeni i uvažavani i tamo otkuda dolazimo«, rekao je Perušić, nakon čega je u kratkim crtama predstavio izdanja ove novinsko-izdavačke ustanove: tjednik »Hrvatska riječ«, dječji list »Hrcko« i nakladničku djelatnost, napominjući kako je ustanova suizdavač časopisa za književnost, umjetnost i znanost »Klasje naših ravni«, glasila HKUD »Vladimir Nazor« iz Sombora i lista »Glasnik Pučke kasine 1878«.

OBNAVLJANJE KNJIŽEVNE TRADICIJE: Zatim je o nakladničkoj djelatnosti NIU »Hrvatska riječ« govorio dr. Ante Sekulić, znanstvenik i književnik koji je svoj cijeli radni vijek posvetio istraživanju kulturnog i književnog života bačkih Hrvata i iza sebe ostavio iznimno bogat opus znanstvenih, književnih i drugih djela.  

»Ove knjige nastavak su cijelog niza knjiga izdanih tijekom povijesti u Bačkoj i neoboriv su dokaz postojanja velikog bogatstva hrvatske književnosti u Bačkoj«, rekao je dr. Sekulić i posebno se osvrnuo na knjigu  mons. dr. Andrije Kopilovića »Okom svećenika«. 

»To dvoknjižje na 600-tinjak strana i 195 bilješki, koje je dr. Kopilović pisao kao kolumne u tjedniku ‘Hrvatska riječ’, pisano je okom suvremenog čovjeka i svećenika, bačkog Hrvata, koji piše o svom narodu, upozorava na neke pogreške, grijehe, ali bez ijedne riječi nesnošljivosti ili prozivanja«, zaključio je dr. Sekulić.  

Književni kritičar Branimir Donat, koji je također bio predstavljač, složio se s dr. Sekulićem kako NIU »Hrvatska riječ« iz Subotice uz puno muke, fascinantnom upornošću i s puno žara obnavlja jednu književnu tradiciju koja nije tako mala i koja je uvijek bila vitalna, jer su knjige hrvatskih pisaca izlazile i između dva svjetska rata. 

»Jedan dio studenata koji su za vrijeme Drugog svjetskog rata otišli na studij u Zagreb, kao što su gospoda Sekulić i Jakšić, svojim su radom ostavili dubok, neizbrisiv trag, a ovih 15 naslova nastavak su te bogate tradicije bačkih Hrvata«, rekao je Branimir Donat i dodao kako su ove knjige posebno interesantne zbog hrvatskih riječi koje mi gotovo i ne znamo. »Te su riječi specifične, obojene, i sasvim sigurno mogu poslužiti cjelokup-noj hrvatskoj književnosti«.

O DIJALEKTU:  Dr. Sanja Vulić govorila je o pokušajima da se u Vojvodini uvede »neki novi standardni književni jezik«, odnosno da se standardizira dijalekt bunjevačkih Hrvata, s ciljem negiranja hrvatstva Hrvata koji žive na tim prostorima. Malobrojna tzv. bunjevačka opcija koja je prihvatila tu srpsku propagandu da se dekroatizira, počela je izdavati i Bunjevačke novine, u kojima je očito kako njeni novinari ne znaju izvorni bunjevački govor, ali je bitno samo da taj jezik nije hrvatski. 

»Što zapravo onda preostaje Hrvatima u Bačkoj?«, zapitala se dr. Vulić i odgovorila kako im zapravo ne preostaje ništa drugo nego činiti ono što sada i rade, a to je pisati na standardnom hrvatskom književnom jeziku. Od 15 naslova objavljenih u nakladničkoj djelatnosti 13 je pisano na hrvatskom standardnom jeziku. »Dijalekt će se, nažalost, kao živa riječ na tim prostorima izgubiti i završiti kao sredstvo obogaćivanja standardnog hrvatskog jezika. Međutim, želim posebno naglasiti kako je besmisleno od jednog dijalekta kojim se govori i u Hrvatskoj, stvarati novi, umjetni standardni književni jezik, a pokušavaju ga stvarati oni koji su, praktički jučer, a rekla bih i danas, negirali hrvatski standardni jezik, smatrajući da on zapravo ne postoji«, rekla je dr. Vulić i zaključila kako je jedino rješenje u obiteljima pokušati čuvati dijalekt, a u školama učiti standardni hrvatski književni jezik.

Književnik Zvonko Sarić predstavio je časopis za književnost, umjetnost i znanost »Klasje naših ravni«, pri čemu je istaknuo kako je specifikum časopisa predstavljanje kontinuiteta hrvatskog književnog pisma u Podunavlju, jer uz uspostavu dubljeg uvida u pisanu prošlost, književna produkcija »Klasja« omogućuje čitateljima i uvid u aktualnu književnu praksu.

»Ovaj naš časopis je važan i zbog formiranja mladih pisaca, koji kroz časopis ulaze u književni život, a časopis je također važan i zbog tekstova književne kritike, bez kojih je izgradnja kvalitete književnosti nemoguća.« 

KNJIŽEVNI JEZIČNI KON-TINUITET: Urednik nakladničke djelatnosti NIU »Hrvatske riječ« Milovan Miković naglasio je kako je ključna riječ u kulturi svakog naroda kontinuitet. »To se podrazumijeva i izlišno je o potrebi kontinuiteta govoriti u Hrvatskoj, ali nije izlišno govoriti Hrvatima izvan Hrvatske, poglavito u Podunavlju gdje mi živimo, gdje su nam neprestano presijecali naš kontinuitet uvjeravajući nas da smo neki drugi, da ne znamo tko smo i da ne znamo otkuda smo došli. Naravno da mi vrlo dobro znamo tko smo i otkuda smo došli, ali nas netko neprestano hoće uvjeriti u suprotno. To su nas uvjeravali Mađari do 1918. godine, a nakon Mađara taj su recept primjenjivali Srbi. Milošević nije ništa novo izmislio, samo je taj recept osvježio i taj se scenarij i danas nama događa«, rekao je Miković i dodao kako NIU »Hrvatska riječ« danas pokušava pokazati da od Budimskog književnog kruga, od 17. stoljeća do danas,  postoji jedan književni jezični kontinuitet u prostoru Podunavlja.

»Dr. Sekulić je svojim radovima pobrojao i obradio oko stotinu relevantnih književnika, premda ih je bilo i više, i ta su imena već sada ubaštinjena u matičnu hrvatsku književnost. Naravno ne sva, i naravno ne u dovoljnoj mjeri, ali to je osnova koju možemo pokazivati svima onima koji nas konstantno osporavaju i niječu, a to pokazuje i naša nakladnička djelatnost«, ustvrdio je Milovan Miković.

Na koncu tribine Miković je najavio zajednički projekt NIU »Hrvatska riječ« i Katoličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost »Ivan Antunović« iz Subotice, tiskanje sabranih djela dr. Ante Sekulića.