Arhiv tekstova

Iako se čekalo gotovo dva desteljeća da započne rekonstrukcija već prilično propale zgrade subotičkog Narodnog kazališta, najava konkretnog početka tih radova izazvala je, i još izaziva, polemike u javnosti, a sudionici su podijeljeni uglavnom u dva tabora – jedan koji smatra kako je pravo rješenje izgradnja nove zgrade i drugi, koji želi sačuvati od rušenja postojeću zgradu kao vrijedan arhitektonski, kulturni i povijesni spomenik Subotice. Ideja o neophodnosti rekonstrukcije kazališne zgrade začeta je još osamdesetih godina, budući da je već tada objekt bio u prilično lošem stanju, a s konkretnim se potezima krenulo sredinom devedesetih godina, kada je beogradskoj agenciji Justat povjerena izrada projekta koji bi uključio rekonstrukciju i dogradnju. 

STRUKA…: Izrađeni projekt, nedavno prezentiran subotičkoj javnosti,  podrazumijeva suvremenu i funkcionalnu zgradu koja bi odgovorila potrebama triju drama – na srpskom, mađarskom i hrvatskom jeziku – a kasnije i baletnog ansambla i kamernog zbora. Novo kazalište bi imalo glazbenu, kamernu i dramsku scenu, kao i balsku dvoranu. Međutim, vanjski izgled zgrade, odnosno fasade, nije predstavljen, što i jest jedan od najvažnijih »detalja« upravo u ovom sučeljavanju dvaju mišljenja o izgledu budućeg kazališta. 

Među onima koji smatraju kako se upravo sadašnji izgleda zgrade treba sačuvati je i mr. sc. Viktorija Aladžić, ugledna subotička arhitektica, koja sadašnje kazalište vidi kao važan spomenik kulture i važno kulturno naslijeđe. Upravo  zbog činjenice da je zgrada proglašena zaštićenim kulturnim dobrom, ona se  i ne bi smjela rušiti. »Sadašnje kazalište je simbol nastajanja građanske klase i njenog urbanog lika. To je bilo mjesto susreta i okup-ljanja predstavnika raznih nacionalnosti i raznih vjera na jednom mjestu, mjesto ujedinjenja naše građanske klase koja je gradila grad koji se danas tako trudimo uništiti.  Postojeće kazalište je bilo  jedno od vrhunskih dostignuća onog vremena. A nitko ne ruši vrhunska dostignuća ranijih epoha, osim nas«, kaže Viktorija Aladžić. 

Dosadašnji glavni arhitekt mr. Zsombor Szabo smatra kako se planirani novi objekt arhitektonski ne uklapa u vizualni identitet grada, te da je buduća zgrada predimenzionirana i da njeni duboki temelji u nestabilnom subotičkom tlu mogu proizvesti neželjene posljedice. Također on napominje kako je rušenje postojeće zgrade posebice diskutabilno ako se ne zna kada će uopće biti izgrađena nova. 

…I POLITIKA: Osim stručnjaka, protiv rušenja zgrade kazališta pobunile su se i političke partije, a konkretnu akciju pokrenula je Liberalno demokratska partija, inicirajući peticiju za zaštitu stare zgrade. Prikupljeno je međutim (samo) oko 4.800 potpisa, koji su uručeni predsjedniku Skupštine Općine Saši Vučiniću. Koliko će to imati efekta i utjecaja na daljnji razvoj događaja, znat će se vrlo brzo, jer se već ovih dana spominje mogući početak konkretnih radova, odnosno rušenje stare zgrade. U subotičkom odboru G17 Plus napominju kako je odluka o početku rušenja zgrade kazališta prilično nejasna, te su najavili iniciranje sastanka svih koalicijskih partnera kako bi se pitanje kazališta stavilo na dnevni red subotičke skupštine, koja u stvari nijednom nije o tome raspravljala. G17 Plus će tražiti da mjerodavni sačine detaljne analize ekonomske opravdanosti izgradnje zgrade kazališta, kao i analizu njegovog kasnijeg održavanja. Protiv ponuđenog projekta rekonstrukcije i dogradnje kazališta izjasnio se i Demokratski savez Hrvata u Vojvodini, kao djelomično i Demokratska stranka, koja zastupa neku međuvarijantu. 

ZA OSTVARENJE PROJEKTA: Argumenti »druge strane« govore kako je kazalište u takvom stanju da mu može pomoći samo detaljna rekonstrukcija u kojoj će samo mali dio sadašnje zgrade biti sačuvan.  Arhitektica mr. Gordana Prćić navodi kako se planiranim projektom čuva najvredniji dio postojećeg zgrade – urbanistička cjelina i njena funkcija. Ona napominje kako su se kazališne potrebe promijenile i da treba napraviti nešto što će biti pokretač razvoja grada. »Želi li Subotica biti grad? Želi li ostati na razini gdje je sada, ili se želi  uključiti u neke kulturne sfere koje bi omogućilo ovo kazalište«, pita ona.

Ravnateljica Narodnog kazališta Ljubica Ristovski podsjeća kako su uvjeti za rad ansambla u zgradi kakva je sada nemogući i da razvoj teatra  svakako zahtijeva i modernizaciju postojećeg prostora. Ravnatelj Zavoda za urbanizam Kristijan Bartuš, s druge strane, navodi kako je objekt u takvom stanju da je nemoguća njegova polovična obnova i da je jedino rješenje njegova temeljna rekonstrukcija. A povodom tvrdnji oponenta tom rješenju kako je najavljenih 24 milijuna eura, koliko bi trebalo biti uloženo u novi projekt, previsoka cijena, on kaže da će, ukoliko Subotica ne utroši taj novac, koji osiguravaju Pokrajina i Republika, taj novac tamo i ostati, a grad neće dobiti ništa. 

U Savezu vojvođanskih Mađara  ocjenjuju kako je nastala nepotrebna politizacija rekonstrukcije ove kulturne ustanove, na kojoj se skupljaju politički poeni. Zastupnik ove stranke u republičkom parlamentu László Varga napominje kako su oni koji su protiv kazališta u stvari protiv toga da Subotica postane kulturni centar sjeverne Vojvodine, i podsjeća da je također bilo otpora i kada se planirala izgradnja sadašnje Gradske kuće, ali da se ipak ona izgradila, i sada je to najljepša građevina u sadašnjoj Subotici i u ovom dijelu Europe.

»Da su slušani oni koji su bili protiv izgradnje Gradske kuće početkom prošlog stoljeća, mi danas ne bismo imali objekt na koji smo ponosni i po kojem je Subotica prepoznatljiva u svijetu«, kaže u istom tonu predsjednik Općine Géza Kucsera, najavljujući da Općina neće odustati od kazališnog projekta, pogotovu što je, kako tvrdi, novac već osiguran.