Arhiv tekstova

Danas su specijalni i CG efekti dostigli vrhunac. Mnogi će reći kako nije tako i da vrhunca ne može biti, ali kada uspijete digitalnim putem integrirati primata velikog kao trokatnica i smjestiti ga u New York 60-ih, mislim da slobodno možete reći kako ste ovladali ovom filmskom tehnikom. Zna se da je Hollywood odavno svladao zanat glume, režije i dr. Rezultat toga je da svi filmovi »tvornice snova« djeluju veoma uvjerljivo/ istinito. Kako onda postići da Vaš film bude »istinitiji od ostalih«, kako bi se održala »filmska magija« (ono nešto što vas tjera da film gledate kao isječak realnosti i da plačete kada Leonardo Di Caprio konačno, mrtav ‘ladan, potone u dubine Atlantika)? Odgovor je: lako, snimate film po istinitom događaju. 

BORAC PROTIV APARTHEJDA: Odličan primjer za to je novi film Phillipa Noycea »Uhvati vatru« (Catch a Fire). Radnja je filma smještena u Južnoafričku Republiku 80-ih godina u doba borbe protiv aparthejda. Glavni protagonist je Patrick Chamusso (Derek Luke), radnik u rafineriji nafte, muž i otac dvoje djece. Chamusso, po svojoj prirodi miran čovjek koji »gleda svoja posla«, biva optužen za sabotažu u tvornici u kojoj radi. Nakon mučenja od strane vlasti JAR on odlučuje otići u Mozambik, gdje se pridružuje pokretu borbe protiv aparthejda. Tako Chamusso od mirnog i bojažljivog čovjeka prerasta u revolucionara i borca za slobodu Južnoafričke Republike. Naravno, on ima i svog rođenog neprijatelja, pukovnika Nica Vosa (Tim Robbins), njih se dvojica doimaju kao slatko i slano, kao crno i bijelo (tipična hollywooština), premda je očigledno da to scenaristički nije bila namjera jer postoji niz postupaka kroz koje je pokušano da se likovi »humaniziraju« i izbace iz postavljenih stereotipa. Moguće da je to  jedan od razloga što je veličina poput Tima Robbinsa pružila ako ne blijedu, onda u najmanju ruku poblijedjelu rolu. Zanimljivo je da film po svemu nalikuje produkciji Hollywooda (čak se i u ovom tekstu na njega u nekoliko navrata tako referira), a da je ustvari u pitanju francusko-britansko-američka koprodukcija (službeno je i JAR potpisana kao zemlja koprodukcije, a razlozi za to su jasni) što dokazuje da i moćni Hollywood sve više pravi koprodukcije. Da sve bude zamršenije, preko 80 posto ekipe filma je iz Australije, vjerojatno jer je i Noyce Australac. Za razliku od scenaristice filma Shawn Slovo, kojoj je ovo prvo iskustvo u žanru i koja je mogla biti subjektivna po pitanju teme (majka joj je umrla u vrijeme anti-aparthejd borbe), Noyce je čovjek hladne glave koji je rutinski odradio posao. Na tomu može zahvaliti svojem prethodnom bavljenju sličnim temama, kao što su problemi Aboridžina i slično. 

JUNAK ILI LUZER?: Da se vratimo pitanju: kako postići da Vaš film bude »istinitiji od ostalih«? Film je loše strukturiran i priča nije zaokružena. Sam junak, koji kroz svoju borbu doživljava niz neuspjeha i na kraju biva zarobljen, je potpuni luzer, ali ovo nije priča o luzerima, ovo je priča o pobjednicima: film završava sveopćim uspjehom borbe protiv terora bijelaca  i dolaskom Nelsona Mendele. Pitanje je samo kako mi osjećamo da to ima bilo kakve veze s našim junakom. Naravno da ima, jer to je istinito i kada vam na kraju filma, prije same špice, puste gomilu dokumentarnih snimaka  i intervju koji je dao sam Chamusso, nekako zaboravite na sve nedosljednosti koje vam je film donio i uživate u filmskoj istini.  Uživate u velikom trijumfu.