Arhiv tekstova

Knjiga »U Parizu« Charlesa Merrilla (Boston, 1920.) predstavljena je koncem ožujka u Subotici, u prostorijama Židovske općine, a u ozračju koje svijećama i vinom simulira pariški bistro. 

Možemo govoriti i o nesvakidašnjoj karizmi, životnom putu dostojnom biografije, filantropiji i svojevrsnom misionarskom djelovanju, ali prije svega treba istaknuti opredijeljenost autora k širenju dobrog i pozitivne energije zbog čega je, među ostalim, knjiga i ugledala svjetlost dana. Zvučat će nalik helenskoj anegdoti: ovaj odličan rad u vidu teksta nastaje sredinom pedesetih godina prošlog stoljeća, potom odložen na nekoj prašnjavoj polici čami pola stoljeća da bi ovih dana dospio do čitateljske  publike. Naime, ovaj svršeni student s Harvarda i potomak jednog od najbogatijih ljudi u Americi tek nakon smrti nobelovca i prijatelja Časlava Miloša odlučuje odbaciti veoma oštru parolu da »ne želi biti jedan od osrednjih pisaca«, što svima koji su pročitali roman (u originalu naslovljen »The  Trip to Paris«) može zvučati jedino, nevjerojatno. Ali, riječ je o čovjeku s vizijom…

AMERIKANKA U PARIZU: Junakinja romana je Karolina, mlada Amerikanka navikla na na­jbolje i najljepše,  koja  slušajući  titraje vlastita trajanja odlu­čuje  produljiti vrijeme bezbrižnosti i po mogućnosti nešto i naučiti odlaskom u Europu. Uz  očev blagoslov i komentar kako će ići »jednom od najutabanijih staza u povijesti«. Karolina odlazi u Grad svjetlosti gdje susreće  širok dijapazon likova, posjećuje  muzeje, provodi ljeto na Azurnoj obali, otkriva »Cezanneova smeđa brda i Monetova polja s treperavim obasjanim drvećem«. Međutim, kako  vrijeme  odmiče  tako se  u Karolini budi kulturološki kriticizam, misli joj  lutaju i izgleda da »raspravu vodi s nekim drugim  svijetom«, te sebe i svoje prekooceanske  prijatelje vidi  sličnim Balzacovim likovima, pohlepne i materijalistički na­strojene, s tom razlikom što su se  oni ipak borili za intenzivniji život  i  individualizam. Na ovom mjestu Karolina usporava i mijenja kut promatranja. Slijede specifičnija poznanstva i produbljivanje tematike što je urednica knjige i Merrillian edicije Zora Ćujić opisala riječima: »U romanu ima dosta politiziranja, ali na ovim našim vječno društveno nemirnim prostorima to izgleda kao nešto normalno. Kada su vremena lagodna, vrijeme esteticizma, moderne, Dučića, tada se može govoriti o umjetnosti radi umjetnosti. Ako nas  tangiraju vremena puna nelagode, tjeskobe, neizvjesnosti, onda je gotovo neminovno da u umjetnost  uđu društvene teme a one   su bliske onomu što obično zovemo politikom, iako vjerujem kako smo većina skloni onu vulgarno angažiranu knji­ževnost  anatemizirati, jer najčešće nije umjetnost. Mislim da je umjetnost dužna biti angažirana, tješiti, objašnjavati, tumačiti, nadati se… Pa  čak i ovaj roman koji  smo nazvali ljubavnim ne  može se osloboditi društvenih tema, sudara kultura, socijalnih, staleških i ostalih sličnih premisa«.

VIŠESLOJNOST DJELA: Višeslojnost ovog raskošnog romana tematski možemo raščlaniti i definirati na tri načina. Na prvoj razini pratimo stalno prisutno pre­ispitivanje fluidnog toka ljubavi, duhovnu  i emotivnu avanturu znanu i kao neminovnost sazrijevanja i izlaska iz adolescentskog doba u jednom, često surovom, svijetu. Ukoliko odemo korak dalje k zrelijem čitatelju  prepoznajemo milje Europe toga doba u kojem se s  jedne strane kroz  suživot prepliću američki  i europski mentalitet, dok s druge vidimo Stari kontinent podijeljen na zapadni i  istočni blok, sa svim stvarnim kulturološkim razlikama i onim nasilno, umjetno stvorenim. Iz  ovoga niče najapstraktniji dio romana, književnim sredstvima i nenametljivo prikazan sociološki moment koji je  priča za  sebe i u kojoj gotovo proročanski možemo prepoznati turbulentnost doba u kojem živimo. Tu dolazimo do Merrilla kao osnivača Commonwealth škole, ustanove utemeljene u rodnom Bostonu 1958. sa svrhom obra­zovanja lidera zaduženih ili usmjerenih k često potrebnom činu odu­zimanja vlasti i moći negativcima, što je opisano u još jednoj nama dostupnoj knjizi zvanoj »Bašta-priča o jednoj  školi«.

Knjiga »U Parizu« u prijevodu Otilije Kiš, objavila je Fondacija za omladinsku kulturu i stvaralaštvo FOKUS iz Subotice.    

 

Piše: Dejan Ušumović