Arhiv tekstova

Dario Španović, dvadesetšestogodišnji student Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, rođeni je Srijemac, kao i njegovi roditelji. Majka Anica rođena je u Laćarku , a otac Antun, kao i Dario, u Srijemskoj Mitrovici. 

»Španovići su starosjedioci, po nekim zapisima do kojih sam uspio doći to prezime je u Srijemskoj Mitrovici prisutno već tristotinjak godina«, ponosno ističe Dario i dodaje kako su njegovi preci živjeli na tom prostoru otkako znaju za sebe i kako je tijekom svog dugovječnog postojanja narod, kojem pripadaju, izgrađivao svoja obilježja i sastavnice svog nacionalnog, vjerskog i kulturnog opstanka. 

BLIŽA I DALJA POVIJEST: Osim toga, Dario naglašava kako njegov rodni grad ima bogatu i slavnu prošlost te da njegova pripadnost zapadnom kulturnom krugu nikada nije dolazila u pitanje. »Povijest Srijemske Mitrovice počinje 34. godine poslije Krista, kada su moćne rimske legije zaposjele ove krajeve, a Sirmij, kako se tada zvao, bio jedan od četiriju središta velikog Rimskog carstva. U njemu su rođeni carevi Decije, Klaudije II., Aurelijan, Prob, Maksimilijan, a nešto kasnije i Gracijan. Jedan od glavnih gradova Rimskog carstva Sirmij je postao 294. godine poslije Krista, u doba vladavine Dioklecijana«, raspričao se Dario onako kako to studenti povijesti znaju, a mi ga prekidamo pitanjem o malo bližoj povijesti, onoj devedesetih godina prošlog stoljeća, kako to da  njegova obitelj u vrijeme masovnog egzodusa srijemskih Hrvata nije napustila Srijemsku Mitrovicu, i kakva su njegova sjećanja na to burno razdoblje naše povijesti. »Tada sam imao deset godina, išao sam u osnovnu školu i mogu reći da sam imao sreću biti okružen pravim ljudima. Moji brojni prijatelji srpske nacionalnosti ponašali su se normalno, nisu pravili nikakvu razliku između nas, premda su znali da sam Hrvat. Ali, isto tako moram biti iskren i reći kako je puno Hrvata koje sam znao imalo tada veće ili manje neugodnosti, a jedan dio je i odselio iz Srijema«, priča Dario i tvrdi kako se situacija sada popravila, osobito od pada Miloševićeve vlade.

POVIJEST I ETNOLOGIJA: Kako je Dario trenutačno student Filozofskog fakulteta, pitamo ga za razloge studiranja u glavnom gradu Hrvatske. »Za studij u Zagrebu odlučio sam se iz financijskih razloga. Zahvaljujući Hrvatskoj matici iseljenika dobio sam stipendiju kao pripadnik hrvatske nacionalne manjine iz Srbije, a kako sam pokraj studiranja povijesti u drugoj godini upisao još i etnologiju, a ona spada u hrvatski nacionalni predmet, dobio sam i dodatnu stipendiju od Ministarstva obrazovanja i športa«, objašnjava Dario, koji upravo završava studij. Do kraja su mu ostala još tri ispita, a trenutačno piše i diplomski rad. 

Što bi jedan student povijesti, Mitrovčanin, pisao nego o svom rodnom gradu, a tema je prilično zanimljiva – »Srijemska Mitrovica u Drugom svjetskom ratu«. 

Pitamo Darija zašto je izabrao baš to razdoblje u bogatoj povijesti svog rodnog grada. »Iz dva razloga«, objašnjava Dario. »Prvi je razlog činjenica što sam rođen u tom gradu, a drugi što se o tom razdoblju Srijemske Mitrovice vrlo malo, ili gotovo ništa ne zna. Primjerice, nakon Drugog svjetskog rata u Srijemskoj Mitrovici je ubijeno tri tisuće Hrvata, a da o njima nema nikakvog pisanog traga«.

Dario još ističe kako mu je teško naći literaturu za taj dio povijesti svoga grada, stoga je odlučio težište rada staviti na izjave svjedoka koji su još živi. »Želim svoj rad temeljiti isključivo na  povijesnim istinama. Našao sam mnoge žive svjedoke koji svjedoče o svojim gorkim i tužnim iskustvima, a i o užasnim događajima koji su zadesili njihovu rodbinu i prijatelje«, kaže Dario i dodaje kako će se nakon studija vratiti u svoj rodni grad, koji je tijekom svoje duge povijesti puno dao svjetskoj vjerskoj i kulturnoj baštini. »Mitrovčani su kroz stoljeća upornog i uspravnog trajanja utkali sebe u Srijem i dali žig njegovoj kulturi. To je neporeciva hrvatska baština koja ima veliku vrijednost. Na tu baštinu su ponosni svi Srijemci i ona pripada našoj suvremenosti, ali i budućim naraštajima. Nama Srijemcima istina i čuvanje naših običaja je dug hrvatskoj kulturnoj baštini koja nas obvezuje, to je dug domovima u kojima smo se rodili, zavičaju iz kojeg smo ponijeli najljepše uspomene, to je dug školama u kojima  smo učili i obveza svijetu kojemu pripadamo«, objašnjava Dario uz napomenu kako su mladi intelektualci neophodni Srijemu. »Od tridesetak studenata koji svake godine dolaze iz Vojvodine na studij u Zagreb, velika većina ih ostaje u Zagrebu. Zamislite, za deset godina to je tristo studenata. Kakvo bi to bogatstvo bilo za Vojvodinu kada bi se oni vratili!«. 

Dario kaže i kako je odgajan u duhu katoličke vjere, koja je vjekovima bila branitelj opstanka i samobitnosti hrvatskog naroda u  Srijemu, te da nije slučajno upravo Srijemska Mitrovica, koja i danas ima najveći broj Hrvata u istočnom Srijemu, postala u naše doba sjedištem nikad prekinute Srijemske biskupije, posestrima onoj Đakovačkoj. »U Mitrovici se nalazi sustolnica đakovačkoj katedrali koja nosi ime zaštitnika Srijema, mučenika za kršćansku vjeru, Svetog Dimitrija. Hrvati se, zahvaljujući Crkvi, nikada nisu duhovno predali, a narod koji je duhovno jak uvijek ima svoju budućnost. 

Na koncu našeg razgovora Dario se ugodno iznenadio kada je čuo da će ovaj razgovor biti objavljen u »Hrvatskoj riječi«, jer je prije toga na moje pitanje čita li naš list odgovorio da ga redovito čita i kupuje na kiosku kada je u Mitrovici, ali je uputio kritiku kako se u njemu razmjerno malo piše o Srijemcima.