Arhiv tekstova

Kada je Ivana Dulić-Marković zaplakala pred kamerama u skupštinskom holu, niti jedan novinar nije prozvan kako manipulira njenim osjećanjima. Niti je jedna strukovna udruga novinara s te točke osporila iznošenje njenih stajališta. Dapače, bila je to potvrda dramatičnog ataka na njen ljudski i nacionalni integritet.

Prosvjed Milovana Mikovića u povodu emitiranja intervjua pjesnika Vojislava Sekelja u emisiji TV TJEDNIK na YU ECO kanalu, ima drugi cilj. Sjednicu Odbora Hrvatskog nacionalnog vijeća za informiranje sazvao je radi toga u potaji. Drugačije i nije mogao plasirati svoj strah kao stajalište odjela HNV-a. Potporu su mu pružili uglavnom braća po nestručnosti. 

Da doista ozbiljno misli kako je Vojislav Sekelj izmanipuliran, Miković ne bi dalje polemizirao sa iznetim stajalištima na toj skrovitoj sjednici. Da može valjano braniti svoj (ne)rad ne bi uskliknuo: hrvatska zajednica – to sam ja, dakle izneta je ružna slika o nama! Da zna išta o novinarstvu ne bi urednika optuživao za ono što je sugovornik iznio kao osobno mišljenje. Taj aršin rabio je Milošević za mandata radikalskog ministra informiranja Aleksandra Vučića. Bio je to tada delikt mišljenja! A što je danas? Da se potrudio biti stručan pozvao bi se na određen članak u Zakonu o javnom informiranju kao i na točku Kodeksa novinara o kojoj govori. Doista, tko je od njih član nekog društva novinara?

Da doista skrbi  za posao kome resorno predsjedava, pitao bi tko je sebi dao pravo samovoljno prekinuti produciranje emisije TV TJEDNIK. Pitao bi se i zašto je tako važan i skup segment informiranja na hrvatskom jeziku skoro dva mjeseca funkcionirao bez ikakve financijske potpore. Sad je svježi novac stigao i hrvatski interes u njima se probudio! Zanimalo bi ga valjda  i zašto je  raniji producent u startu uskratio računalo za montažu snimljenog materijala pa čak i tonsku miksetu i rasvjetu. 

Ali od svega Mikovića samo zamima njegovo izravno prozivanje od pjesnika koji ima nesumnjivo ime, a  prevođen je na čak devet jezika.  Zato se krije od pravih pitanja. Zato mu smeta što se surovo vidi kako Vojislav Sekelj  bukvalno strepi za svoj opstanak, a on sjedi u ničim izazvanom blaženom (ne)radnom mjestu. Taj intervju je načeo pravu temu o tome kakve su uši u Cara Trajana! Zato kao urednik TV TJEDNIKA nudim svoj trojici da javno i izravno raspravimo to pitanje na valovima Radio-Subotice u hrvatskom programu.

 

D. Jurakić