Arhiv tekstova

U biti, »kovanje« svjetskog zlata započelo je velikim polufinalnim trijumfom protiv reprezentacije Srbije (10-7), kada je prekinut pobjednički post dug punih osam godina. Uz pet uzastopnih pobjeda, tri iz kvalifikacijske skupine i uvjerljive četvrtfinalne protiv Rusije (10-3), s uspješno položenim polufinalnim ispitom protiv dotad aktualnih svjetskih prvaka, ostala je još samo jedna »skalina« do vaterpolskih nebesa. Ona protiv Mađarske, uz Srbiju, redovitog aktera svih velikih finala...

ZLATNE BARAKUDE: Plasmanom u finale Svjetskog prvenstva u australskome Melbourneu, točnije pobjedom protiv »vječitog rivala«, već je započela euforija i slavlje zbog golemog sportskog uspjeha. Uz garantiranu medalju, osiguran je i izravni plasman na buduće OI u Pekingu 2008. godine, ali izbornik Ratko Rudić (jedan od najtrofejnijih svjetskih stručnjaka svih vremena) pozvao je na ozbiljnost i činjenicu kako »posao još nije dovršen«. Tek pobjedom protiv Mađarske, »australska misija« bila bi uspješno završena, i nekoliko godina od njegova povratka u hrvatski vaterpolo uspješno zaokružen stručni rad na duge staze I onda je stigao taj 1. travnja, i umjesto prvotravanjske šale stigla je najljepša moguća sportska zbilja. Uz rukometaše i tenisače, Hrvatske je dobila još jedne momčadske svjetske prvake u svojoj povijesti. Zlatne vaterpoliste iz Melbournea 2007.

Zapamtite ova imena, jer ona su od prošle nedjelje zlatnim slovima upisana u vječitu knjigu vaterpolo povijesti: Frano Vićan, Damir Burić, Andro Bušlje, Aljoša Kunac, Zdeslav Vrdoljak, Maro Joković, Mile Smodlaka, Teo Đogaš, Pavo Marković, Samir Barač, Igor Hinić, Miho Bošković i Josip Pavić, uz već spomenutog izbornika Ratka Rudića.

Ova povijesna momčad ostvarila je svih šest pobjeda u isto toliko nastupa na SP-u, uspjela je na jednom natjecanju svladati aktualne svjetske prvake (Srbija) i vice prvake (Mađarska) i potvrditi na velikoj sceni klupski naslov prvaka Europe – dubrovačkog Juga, iz čijih redova je i veći broj vaterpolskih reprezentativaca. Jednom riječju

HRVATSKA – MAĐARSKA 9-8 (1:2, 3:1, 1:3, 2:1, produžetci 1:1, 1:0)

Svima onima koji su gledali izravni televizijski prijenos iz Melbournea (a takvih je zasigurno puno), dramu iz bazena ne treba dodatno prepričavati, ali ipak se trebamo prisjetiti jednog trenutka koji je presudio finalni duel. Pri rezultatu 7-6  Mađarska je imala kontru u kojoj je Benedek izbio sam ispred hrvatskog vratara Vićana. I kada su svi već vidjeli loptu u golu, te vjerojatni novi poraz protiv uvijek neugodnog protivnika, najbolji svjetski vratar je učinio čudo i spriječio pogodak. U sljedećem napadu Hrvatska je izjednačila, a potom uspjela izboriti produžetke ovog dramatičnog susreta. Tada je na veliku scenu stupio Pavo Marković, igrač koji je do tih 6 minuta ekstra igre (3 x 2 minuta) uspio postići samo 3 gola. U vjerojatno najdramatičnijim trenucima svoje dosadašnje i zasigurno buduće karijere, ruka mu nije zadrhtala i poslao je 2 neobranjiva projektila iza glasovitog mađarskog vratara Szecsija. Posljednja promjena rezultata bila je upravo ona (9-8) poslije njegovog drugog gola, ostajući i konačnom u epohalnom uspjehu hrvatske vaterpolske reprezentacije.