Arhiv tekstova

Uskrsni anđeo

 

Uskrs je bio blizu. Nebeska uskrsna jaja bila su već sva gotova. Anđeli su imali dosta posla dok su ih bojali i ukrašavali. Dragi Bog, koji jako voli djecu, odlučio ih je o Uskrsu razveseliti i nadariti raznim pisanicama. 

Pozvao je sve anđele preda se i upitao ih tko želi poći na Zemlju. Svi su bili spremni to učiniti, pa su povikali: »Pošalji, Gospodine, koga god hoćeš od nas!« Bog se nasmije i pozove jednog anđela: »Ti ćeš s jednim zečićem otputovati na Zemlju da ondje dobroj djeci podijeliš pisanice!« Anđeo je klicao od veselja, a osobito kad mu je njegov prijatelj zečić pričvrstio za krila košaricu i napunio je jajima. Onda je zečić napunio i svoju košaricu jajima. Obojica su bila spremna za put. Svi su ih anđeli ispratili do nebeskih vrata. Zatim se naš anđeo sa zečićem zaputi prema Zemlji. Kad su sišli na Zemlju, upravo je bila večer. Rastali su se i pošli za poslom. »Ovdje ćemo se opet sastati, zečiću« — reče anđeo — »samo budi točan. Prije nego se pojavi sunce, moramo biti na nebu.«

»Bit ću točan« — reče zečić i obojica pođoše dijeliti nebeska jaja. Proputovali su cijelu Zemlju. Metnuli su jaja gdjegod su znali da će ih djeca moći naći. Zatim su došli na ugovoreno mjesto. Najednom se sve osvijetli. Sunce se pokazalo u svečanom ruhu, veselo što se moglo tako lijepo opremiti za Uskrs.

Brzo, poput vjetra, uspnu se naši prijatelji kroz oblake na nebo. Nebeska su vrata bila širom otvorena. Divna soba za primanje kod Gospodina bila je sva u sjaju. Svi sveci i anđeli već su bili na okupu i gledali su uskrsloga Spasitelja iz čijih je rana istjecalo svjetlo. Naš je anđeo odlepršao k pjevačima.

Tada je dragi Bog dao znak za pjevanje i gromki Aleluja proširio se po cijelom nebu.

»Aleluja, Aleluja« — klicali su milijuni glasova. Isti se glas čuo i sa Zemlje.

Kad se na nebu smirilo veselje, naš je anđeo odletio k Bogu Ocu, na čijoj je desnoj strani sjedio Isus, i izvijestio o svom putu. Obojica su ga slušala. Nasmijali su se veselom anđeoskom pripovijedanju, a onda je Isus stavio ruku na njegovu glavicu i rekao: »Od sada ćeš biti uskrsni anđeo i sa zečićem ćeš svake godine o Uskrsu putovati na Zemlju.«

Od tada je anđeo sa zecom svake godine išao na zemlju, ali ga sunce nije više preteklo. Kad se ono pojavilo na Uskrs ujutro, on je već stajao medu pjevačima i s ostalima čekao dolazak uskrslog Spasitelja da mu sa svima zapjeva radosni ALELUJA!

F. K. Jaskanski