Arhiv tekstova

Danas je Veliki petak. Za dva dana slavit ćemo najveću svetkovinu – Uskrs. O čemu drugome razmišljati nego o ta dva velika događaja od kojih je jedan zapečatio našu povijest, a drugi iskoraknuo iz naše povijesti i uveo nas u nadpovijest. 

Prateći Isusov kalvarijski hod, susrećemo nekoliko zanimljivih likova. Svaki od njih budi u nama različite osjećaje, ovisno o tome koju je ulogu imao u Isusovu nošenju križa.

VJERA DESNOG RAZBOJNIKA: Zgražamo se nad okrutnošću vojnika, nad bahatošću Kajfe, nad bezdušnošću svjetine, nad Pilatovom neodlučnošću. Divimo se osjetljivosti žena koje u stopu slijede Isusa, hrabrosti Veronike koja ne kalkulira što bi joj se sve moglo dogoditi ako iskaže gestu ljubavi, spremnošću Šimuna da ponese križ, a nadasve Marijinoj vjeri i predanosti sve do Kalvarije. Ima tu i drugih lica. Ali, redovito kad čitam evanđeoska izvješća o Isusovoj muci, moju pozornost plijeni lik dobrog ili desnog razbojnika. Zašto? Bog mu je iskazao čast da bude uz njegova Sina u posljednjem i najtežem trenutku njegova života. Ono što je još važnije, on je postao i subaštinik njegove muke i baštinik milosti Kristove smrti. Kolike li poruke za nas! 

Isusov govor na Kalvariji bila je jedino duboka šutnja. U pustinji se sa sotonom obračunao oštrim riječima, a na križu se povukao u šutnju. Dragovoljno se izručio u ruke neprijatelja koje potom pobjeđuje svojom slabošću i šutnjom. Izazivaju ga, a On uporno šuti. U obranu mu staje desni razbojnik. Njega je potresla činjenica da Isus na mržnju i zlo ne uzvraća istom mjerom, već opraštanjem i ljubavlju: »Oče, oprosti im, ne znaju što čine!« Promatrajući Isusa koji poniz-no i krotko trpi, razbojnik otkriva jedan novi svijet vrednota i odnosa, koji dotada nije poznavao. U slabosti Raspetoga naslućuje snagu njegove ljubavi. Shvaća da On ne koristi vlastitu snagu kako bi samog sebe spasio ili druge sebi podčinio. Otkriva da je Krist kralj, ne zbog toga što koristi svoju moć da siđe s križa, ili da na spektakularan način dominira nad drugima, već zato što je došao objaviti da je Bog Otac svih ljudi. Razbojnik upravo tu prepoznaje svoju zadnju šansu. Otkrio je da postoji nešto i Netko tko je veći od bilo kojeg zla. Kada je shvatio svoj grijeh i Isusovu nevinost, jaz koji mu se dotad činio tako dubok, postao je odjednom premostiv. Uvidjevši da je Isus na strani raskajanog grešnika, ohrabren, moli da ga uzme k sebi. Čak ne moli da mu oprosti, već da ga se samo sjeti. S tom molbom dobri razbojnik izražava svoju vjeru i nadu. Iako je vjernički hod tog čovjeka bio veoma kratak, ali ipak tako intenzivan, doveo ga je do konačnog ispunjenja: »Danas ćeš biti sa mnom u raju.« Zaista, sretnog li razbojnika! 

ISUSOVO USKRSNUĆE: Kod Isusova ukopa bilo je nekoliko svjedoka, a kod uskrsnuća nitko od živih nije bio prisutan. Događaj uskrsnuća nadilazi obzorje ljudskog iskustva. Zato o uskrsnuću možemo govoriti samo u okviru slika i simbola. Jedan od njih je i grobni kamen. Kamen koji je zapečatio sve nade Isusovih učenika i onih koji su Isusa voljeli. Dan poslije, taj isti kamen postaje svjedok najvećeg događaja u povijesti: »Što tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu!« Na grobnom kamenu stoji uklesano: pobjeda je progutala smrt, povijest smrti je prekinuta, snaga smrti je slomljena, otpočela je povijesna borba između života i smrti, nade i beznađa. Da bi Isus izišao iz groba, nije bilo potrebno maknuti kamen. Isus nije trebao vrata kako bi ušao u sobu gdje su se okupili učenici, nije mu trebala mreža da ulovi ribu koju je zgotovio učenicima za doručak. Odvaljeni kamen trebao je ženama, učenicima i svima nama, da bismo u tami praznog groba nazreli nova životna obzorja, obzorja vječnosti. Odvaljeni kamen nije dokaz za uskrsnuće, ali je znak da se do Uskrsa dolazi noseći težinu života teškog poput kamena i prazninu strašniju od mrklog groba. Marija Magdalena, Petar i Ivan vidjeli su odvaljeni kamen ali nisu odmah naslutili uskrsnuće. Prazni je grob u njihovim srcima tek oživio nade, koje su u predvečerje Velikog petka zajedno s Isusovim tijelom, bile pokopane. Čovjek se teško miri s činjenicom da sjena smrti i dalje obavija njegov život, da njegovi planovi ostaju neostvareni, njegova žeđ za sretnim životom ostaje neutažena. Ta iskonska čežnja za vječnošću uvijek se iznova pita: Zašto patnja, zašto neuspjeh i gubitak, zašto iznevjerena ljubav, zašto lažno prijateljstvo, zašto osamljenost, zašto bolest? Zašto nas i dalje pritišće kamen koji nam ne da živjeti? Zar grobni kamen nije jednom zauvijek odvaljen? Da, Kristova je ljubav jača od kamena. Krist je svojim uskrsnućem grobna vrata pretvorio u vrata života. Ali, »ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre donosi obilat rod«. To je Isusov put, to je i naš put. Prazni grob zauvijek svjedoči da život pobjeđuje smrt i da zadnju riječ ima ljubav.  

Uskrs se ne može slaviti osim kao događaj. Toliko toga sadrži u sebi, ali je nerazdvojiv od otajstva Velikoga petka. Što mi je želja? Iza Velikog petka smoći snage svima i svakome u našoj zajednici, a i izvan nje, moliti: Oče oprosti! S druge strane zaželjeti svima da se s naših srdaca iz naših života »odvali grobni kamen« i da u nama zasja jakost i novost Uskrsloga. Uskrsa za nas nema bez obnove uskrslog čovjeka u nama. Neka vam je sretno Uskrsnuće!