Arhiv tekstova

»Podnošenjem patnje možemo plaćati otkup-ninu za krivicu grijeha svih vremena, za svoje grijehe, za grijehe drugih ljudi, a možemo svoj križ, svoju patnju prikazivati kao žrtvu Bogu. Jedan gram križa prevagne milijun molitvenika«, rekao je katedralni župnik mons. Stjepan Beretić govoreći u četvrtak, 29. ožujka, na Kršćanskoj tribini grada Subotice na temu »Može li trpljenje biti spasonosno?«

U zlim vremenima zaboravljamo sreću. Puno je patnje u našoj svakidašnjici. Patnju zaboravimo kad nam krene dobro. Kad nas pritisne zlo ni na pamet nam ne padaju sretni dani. U dane patnje bi trebalo misliti na utjehu bezbrižnih dana. Ni u veselju ne smijemo pretjerati, preko patnje ide se dobru, istini, spasenju. Pa ipak, podvlači Beretić, moramo priznati kako je patnja teška. Lakše se opredijelimo za veselo nego za teško. Više volimo lagano i bezbrižno nego ozbiljno. Tko je skršen nevoljama, tko se u nevoljama ne tješi darovima koje je primio, takav biva slomljen očajanjem. Zato nam valja oboje spojiti da jedno podržava drugo. Zato sveti čovjek, u bolima i nevolji misli na milinu darova te kaže, kad od Boga primamo dobro zar da onda i zlo ne primimo.

ŠTO JE UČINAK PODNESENE PATNJE?: Mnogi su vjernici junačni podnosili patnje i nevolje u svom životu. Svoje su patnje pridruživali Isusovim mukama. Tako su oni zajedno i s Isusom patili, zajedno se s njim nadali uskrsnuću. Oni ljudi koji su najbliže Bogu, osjetili su strah i bol ostavljanosti. Bez obzira koliko smo savršeni, veliki, jaki kad pritisnu veliki bolovi, velike patnje, onda nam se čini kako smo ostavljani i da nas je Bog zaboravio. Tako se zbiva novo utjelovljenje Krista u kršćaninu što znači isto što i uskrsnuće od smrti na križu. Novi čovjek nosi znakove rana Kristovih na svom tijelu. Tako je vjerničko sjedinjenje duše s Bogom cilj za koji je duša stvorena, po križu otkupljena, na križu usavršena, za svu vječnost križem zapečaćena. »Podnošenjem patnje možemo plaćati otkupninu za krivicu grijeha svih vremena. Za svoje grijehe, za grijehe drugih ljudi, a možemo svoj križ, svoju patnju prikazivati kao žrtvu Bogu. Ne moramo ništa moliti. Samo kažemo – Isuse neka je to za mir u svijetu«, navodi Beretić. 

ISUSOVA PATNJA JE NADASVE SPASONOSNA: Beretić je govorio kako smo mi utjelovljeni po krštenju u Gospodina te bi naša patnja trebala biti kompatibilna s Isusovom. Zahvaljujući križu i mukama, tmine su otjerane, a bi vraćeno svjetlo. Tko križ posjeduje ima blago jer je križ postao opće spasenje svega svijeta. Patnje se trebaju slobodno prihvaćati. Beretić navodi kako ima neizbježnih patnji, a ima i onih kojih smo se dužni osloboditi i lišiti. Osvrćući se na film Mela Gibsona o Isusovoj muci, mons. Beretić je rekao kako je u filmu do neukusa prikazana sva strahota Isusovih muka, patnji i stradanja. Taj je film u neku ruku pravi naturalizam. U prvih kršćana nije bilo običaj prikazivati Isusovu muku na taj način. Tada je bilo značajnije isticati svrhu muke Isusove. Više se govorilo o Isusovom uskrsnuću nego o muci. Zbog toga se od IV. stoljeća križ ukrašavao dragim kamenjem. Ako je taj križ ukrašen draguljima onda patnja i križ nama donosi diku, ponos, veliko bogatstvo. Križ u nama pobuđuje nadu novoga života, nove mladosti i time naglašava plodove muke više nego mučenje koje je Isus proživljavao. U Gibsonovom filmu, Beretić ne vidi plodove Isusove muke. Sve do V. stoljeća kipari i slikari nisu Isusa prikazivali kako nosi križ. U kasnijim stoljećima se otišlo u drugu krajnost pridavajući umjetničkim vrijednostima veću važnost od smisla Isusove Muke. 

MOŽE LI SE BEZ PATNJE DO SPASENJA?: Mons. Stjepan Beretić kaže kako u svojim patnjama imamo Isusa kao druga, koji kaže: Zar niste znali da je Krist sve to morao pretrpjeti? Ako je on morao i mi moramo još više. Spasitelj je za nas nosio križ. U Kristovu kraljevstvu križ je najveća nagrada. Strpljivo podnesena patnja, bol, tuga ili nesreća, to je križ koji nas može odvesti u nebo, a radost koja nas tamo čeka je tako velika da sve teškoće kroz koje prolazimo nisu ništa. Od kada je Isus umro na križu ne postoji ni jedan križ bez Isusa i to je naša utjeha. Nije svrha druženja s Isusom i pobožnosti Križnog puta u tome da želimo plakati nad Isusovom mukom. Promatrajući Isusovu patnju i svrhu njegove patnje i sami trebamo pronaći i dati smisao svojoj patnji. Ne može se reći da je patnja samo kazna za naše grijehe, ni mi nismo prema Bogu uvijek savršeni i zahvalni, a Bog nas ipak beskrajno voli, naglasio je Stjepan Beretić i dodao kako patnja u našim životima može biti znak Božji, a bolest, patnja i nevolja mogu biti Božji poziv da mu se više približimo i da ga više volimo. Tko izdrži puno nevolja postaje izdržljiv i snažan. Nevolja rađa postojanošću. S teškoćama, križem i patnjom moramo računati. 

JE LI PATNJA SPASONOSNA?: Isusova patnja je spasonosna. Neke nam odgovore daje Sveto pismo riječima bogoslužja Velikog petka. Zašto tugujemo i bolujemo? Ponekad zato što jako volimo. Preko patnje ide se ka istini i dob-ru u susret. Dobro je razmišljati o Isusovim patnjama. I mi imamo patnje i neka one budu zadovoljština za naše grijehe i drugih ljudi. Mi trebamo nositi teret svoje braće tako da budemo strpljivi, da ne vičemo, kukamo ili jaučemo. Samo tako dajemo život za druge. Patnja nam može biti spasonosna i kao pokora i kao dragovoljno prihvaćena žrtva za blagoslov našim bliž-njima i cijelom svijetu. Nemojmo umišljati da mi patimo samo zato što smo grešni ljudi nego patimo zato da se i u našem životu pokaže slava Božja i dobrota drugih ljudi, završio je na koncu mons. Stjepan Beretić, katedralni župnik.     

Marina K. K.