Arhiv tekstova

Prije svega zagovaram tezu da zgradu Kazališta ne treba razoriti (nasuprot Ciceronu koji je uvijek tražio razaranje Kartagine!).

Sporna je zgrada oduvijek simbolom Subotice, od 1854., i u njoj su igrali svi znameniti glumci i glumice počevši od Fedak Sarlote, sve do Radeta Šerbedžije. A predstave gledali smo i moj djed i otac i ja, pa i moj sin, dakako. Puno je četiri generacije u kulturi jednog europskog grada.

Suglasan sam sa zagovornicima teorije da nema toga što se ne može »pokrpati« tj. popraviti u graditeljstvu – pa polovica Subotice su stare »nabijanice« obložene uokolo s »jednom ciglom« zida i izolirane od vlage ter-papirom!

Osobno znam za pet projekata restauracije sadašnje zgrade Kazališta, koji su »masno« naplaćeni od znamenitih arhitekata i projektanata iz Beograda, Novog Sada itd., od 1956. pa naovamo. Trebalo bi da za to znaju i vijećnici!

Siguran sam da bi rušenje u cijelosti zgrade Kazališta bilo pravi grijeh prema veduti Subotice. U prilog teze da je moguće dakako izgraditi potpuno novu »staru« zgradu svakako su besplatni nacrti »originala« koji čekaju mirno u našem Historijskom arhivu u Subotici u desetak arhivskih kutija Senata grada Subotice (mislim na Slobodni kraljevski grad!).

Budući da Subotica nikada neće moći osigurati novac za prelijepe zgrade poput Opere u Sidneyu ili super-modernističkog kazališta u kamenu Seville, tvrdim kako niti ovaj najnoviji projekt »gradskih otaca« na koncu ne bi »ispao« puno jeftiniji!

Naravno, ne upuštam se u raspravu »stakleno-betonskog« centra gdje bi u prizemlju bili »kafići« i prodavaonice luksuzne robe, za što neki iz Općine vjeruju da bi bilo najbolje rješenje, ali to više ne bi bila slika našeg glavnog gradskog trga i »brenda« Subotice!

Znamo dobro da je medij »kazalište« svugdje u svijetu u velikoj krizi i vrlo luksuzna igračka za bogatašku djecu i imućne starce, a ne za umorne djelatnike kapitalizma koji dolaze kući s posla od 9-18 sati, i jedini medij im je malo TV, večera i potom opet TV s nekom utakmicom ili dio »ljubavne« serije! A subotom navečer malo sjedenja u slastičarnici i šetnja na Paliću.

Molimo vas ne rušite ono što imamo, jer nećemo imati niti to! Vjerujem gospođi Aladžić i na strani sam njene stručnosti!

Niti ovakvog repertoara iz 1946. s »Ča Boninom razgalom« ili »Janos vitezom«, a pogotovu s operom i operetom, više neće biti nikada!

Dajte nam referendum da sami odlučimo hoćemo li bacati novac u ništa! A do tada barem srušite ono čudovište od kostura iza Otvorenog (radničkog) sveučilišta, koje vjerno predstavlja »bolesne« ideje tadanjih upravljača grada. Hoćemo restaurirano ili novo »staro« kazalište! A do tada gledajte i slušajte nove medije koje je donijelo sa sobom 21. stoljeće. I uživajte! Moguće ni Ciceron nije bio u pravu...