Arhiv tekstova

Udrugu »Naša djeca« osnovali su roditelji, koji nisu mogli sjediti prekriženih ruku i gledati kako njihova djeca, ne znajući materinski jezik i svoju kulturu, tijekom školovanja na drugom jeziku  prihvaćaju moderan vid asimilacije i nestaju, a time i njihov narod. 

Roditelji su odlučili dati svoj doprinos i osnovali su udrugu, koja je apolitična, neprofitna i nestranačka. Udruga je osnovana radi promoviranja, unapređenja i zaštite prava na školovanje na hrvatskom jeziku i to djece i učenika koji pohađaju nastavu na hrvatskom jeziku u vrtićima i osnovnom, srednjem i visokom školstvu, kao i učenika koji izučavaju predmet hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture.

OBITELJ, CRKVA I ŠKOLA: U razgovoru s predsjednicom ove udruge, Nevenkom Tumbas, doznali smo kako ova udruga ostvaruje svoju djelatnost kroz različite aktivnosti poput savjetovanja roditelja ili neposrednog poduzimanja inicijativa, kao što su organiziranja razgovora s roditeljima budućih prvaša.

»Najuža skupina roditelja počela je s radom još prije pet godina, kad je naša, hrvatska manjina prvi put nakon raspada Jugoslavije dobila mogućnost školovanja na materinjem jeziku. Kasnije je osnovana udruga, koja, na čelu s tom grupicom ljudi i danas radi na dobrobit svoga naroda. Udruzi se mogu priključiti svi oni, koji iskreno vole svoj narod i koji imaju djecu bilo u hrvatskom vrtiću, ili im djeca pohađaju nastavu na hrvatskom jeziku ili izučavaju predmet hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture. Rad u našoj udruzi je dragovoljan i oni roditelji koji se angažiraju, to čine jednostavno zato što hoće vidjeti malo dalje u budućnost. Rad na ostvarivanju ciljeva ove udruge nije jednostavan, jer smo često izloženi ogovaranju, podmetanjima ili jednostavno neradu onih koji bi trebali skrbiti o naobrazbi na hrvatskom jeziku. Nažalost, nismo uspjeli ostvariti suradnju ni s bivšim rukovodstvom Odjela za obrazovanje pri Hrvatskom nacionalnom vijeću, koji nisu niti odgovorili na vrlo konkretne upite pojedinih roditelja iz Subotice, Male Bosne, Tavankuta i Đurđina u svezi s gorućim pitanjima naobrazbe na hrvatskom jeziku. Radi što potpunijeg ostvarivanja prava na naobrazbu na hrvatskome jeziku nužna je suradnja s ravnateljima škola, župnicima i naravno roditeljima. Stav naše udruge je da se tri bitna polja za odgoj djece moraju stalno preplitati. Taj trokut čine: obitelj, Crkva i škola. To je područje preko kojeg se može usmjeravati i utjecati na odgoj djece. Ako jedan od tih elementa nedostaje, rezultat izostaje.« 

SURADNJA SA ŠKOLAMA I VRTIĆEM: Tamo gdje je postojala suradnja već ima plodova, te kako nam je rekla predsjednica ove udruge, u OŠ »Matko Vuković« ostvarena je kontinuirana nastava od prvog do petog razreda na hrvatskom jeziku, te su i odjeli najbrojniji u gradu, zahvaljujući dobroj suradnji uprave škole, te župnika Bele Stantića i svakako roditelja. Kako je pojasnila Nevenka, ima i u drugim školama članova ove udruge, koji se angažiraju, no nisu zastupljena sva tri segmenta, pa nema i željenih rezultata.

Mnoge roditelje, pa i samu predsjednicu, zabrinjava podatak što većina  vjeroučitelja laika, koji izlaze s Teološko-katehetskoga instituta u Subotici, kao što ispite polažu na srpskom jeziku, tako i vjeronauk, točnije »veronauku«, predaju opet na srpskome jeziku, a to se ne bi smjelo događati.

Suradnja s drugim institucijama je od velikog značaja za udrugu »Naša djeca« i za njenu budućnost. »Imamo dobru suradnju s upravom vrtića ‘Marija Petković’, jedinog katoličkog hrvatskog vrtića u gradu i u zemlji, koji je temelj za daljnje školovanje na materinjem jeziku. Prednosti djece iz ovog vrtića su ogromne u odnosu na djecu iz drugih vrtića. Istina, šteta je što se neki put dopušta upis u vrtić djeci koja neće kasnije upisati nastavu na hrvatskom jeziku«, rekla je Nevenka.

POMOĆ RODITELJIMA: Na inicijativu suradnika, članovi ove udruge odlaze na razgovor i savjetovanja u okolna naselja Subotice, pomažući i informirajući roditelje. Također pružaju pomoć roditeljima, ali ne samo prilikom upisa, nego i u kontaktima sa školama, kad god je roditeljima potrebna pomoć ili kad osjećaju da su njihovoj djeci neka prava zanijekana, ili kad imaju bilo koju vrstu nelagode. Na taj način uvijek stoje na raspolaganju roditeljima, tražeći prava djece i zaštićujući ta ista prva. Kako je rekla Nevenka, ova udruga će uvijek skrbiti o djeci koja su se opredijelila za nastavu na materinjem jeziku, tako što će ih zastupati na svim poljima budućeg školovanja, kao što su: pravo i prvenstvo upisa na daljnje školovanje, dobivanje stipendija, besplatan odlazak na ekskurzije, more i drugo. O planovima koji ih očekuju u skorijoj budućnosti Nevenka kaže: »Već u četvrtak 12. travnja u 18 sati u vrtiću ‘Marija Petković’ planiramo održati sastanak svih članova osnivača udruge i ovom zgodom pozivamo sve koji misle da mogu nešto učiniti za svoju djecu, te da mogu dobronamjerno pomoći našoj udruzi, odnosno našem narodu. Nakon tog sastanka, organizirat ćemo na razini škola, odnosno župa, sastanke s roditeljima. Ukoliko se ukaže potreba, ići ćemo na razgovor s upravom škola.

Neki od također primarnih planova su i poticanje otvaranja gimnazije, ali i hrvatskih odjela u drugih srednjim školama na hrvatskom jeziku. Očekujemo da će osoba koja bude izabrana da skrbi o obrazovanju pri novom Izvršnom odboru Hrvatskog nacionalnog vijeća, naći vremena i za susret s nama, kako bismo mogli riješiti do sada neriješena, a gorućih pitanja: evidentiranje kadrova koji bi htjeli predavati na hrvatskome jeziku, a ne kao što je za prošlu godinu rečeno da sve predmete u hrvatskim odjelima mogu predavati oni koji predaju na srpskom, a da nije niti pokušano ustanoviti tko bi mogao predavati na hrvatskome jeziku. Kasnije se pokazalo kako ima naših ljudi koji su se i naknadno rado prihvatili ovoga posla, a na korist djece. Dalje, neke predmete, pa čak i hrvatski jezik, predaju oni koji na hrvatski jezik, a da ne pričamo šire, ne gledaju baš s puno elana, dapače prije bi se moglo reći obratno. Zato je potrebno utvrditi kriterije tko može predavati na hrvatskome jeziku ili hrvatski jezik, te permanentno raditi edukaciju kadrova. Nužno je aktivirati zakonsko rješenje koje kaže da manjinska nacionalna vijeća imaju savjetodavnu ulogu u obrazovanju na manjinskome jeziku, a ne da hrvatski jezik ili nastava na hrvatskome služi za popunjavanje normi nastavnicima na srpskom jeziku. Sigurno je da mnoga pitanja još trebaju biti normativno riješena, ali da su se čekali propisi, vjerojatno još uvijek ne bi ni bilo prvih razreda na hrvatskome. Roditelji i ondašnje vodstvo u zajednici to nisu htjeli čekati, već se odmah krenulo u realizaciju ideje čim je mogućnost dana. No, svakako ćemo i javno dići glas protiv najavljenoga smanjenja obujma školovanja na hrvatskome jeziku, jer prema informacijama koje imamo, prosvjetna ministarstva, barem kada je riječ o Općini Subotica, iz financijskih razloga namjeravaju koncentrirati nastavu na hrvatskome jeziku samo u jednoj školi. To bi svakako bilo pogubno, jer je teško očekivati da roditelji iz Aleksandrova ili okolnih sela dovoze djecu u grad u neku drugu školu. Naravno, ukoliko bi to bila nekakva hrvatska škola i gimnazija, kakva primjerice postoji u Budimpešti, to bi bilo posve drugo i podrazumijevalo bi i organizirani prijevoz. Ali na ovoj razini to znači smanjenje naših stečenih prava vezanih za školovanje na hrvatskome jeziku, a o kršenju načela pozitivne diskriminacije da ne govorimo«.

Nevenka govori kako novčane nagrade za sav trud nemaju, ali ima nešto što je veće i bolje od novca, a to su naša djeca. »Milina ih je slušati kako govore materinskim jezikom i kako su ponosni na ono što jesu, Hrvati, baš u ovoj multinacionalnoj sredini. Sama pomisao da smo preko njih uspjeli održati našu granu hrvatskog naroda još živu, raduje nas i daje nam snage za dalje. Narod bez jezika ne živi i ne može opstati. Drago nam je da smo uspjeli pridonijeti da se započne s odgojem nekoliko generacija djece, koja ponosno stoje, rame uz rame sa svojim vršnjacima, iako se razlikuju po jeziku, kulturi i vjeri«, rekla je Nevenka Tumbas.