Arhiv tekstova

Obilježavajući 85 godina života i 65 godina stvaralačkog rada i djelatnog prisustva na stranicama »Hrvatske riječi« novinara i književnika Lazara Merkovića, naša kuća priredila je u Gradskoj knjižnici sa svojim najstarijim suradnikom prigodan susret i razgovor. »Lazar Merković je 6. travnja 1946. objavio svoj prvi tekst u Hrvatskoj riječi, a godinu dana kasnije u beogradskoj Mladosti 1947. svoj prvi književni tekst. Od tada Merković kao publicist, kao novinar, kritičar, esejist, kao pjesnik, romanopisac, urednik časopisa i onaj koji okuplja mlade oko sebe, ustrajno kroz cijeli svoj vijek dao jedan nezaobilazan znak o sebi u ovom prostoru, znak književni, jezični, nacionalni, ljudski«, rekao je Milovan Miković.

 

Kroničar

 

Odgovorna urednica Hrvatske riječi Jasminka Dulić posebno se osvrnula na kroničarski rad Lazara Merkovića. Tijekom svog života na oko 40.000 kartica kontinuirano, ustrajno i svakodnevno je bilježio najvažnije događaje u Subotici. Njegovi kronološki zapisi objavljivani su i danas se objavljuju u mnogim lokalnim medijima, kao i u rubrici Ljudi, vrijeme, događaji Hrvatske riječi. Dulićeva je istaknula da ova kronologija za hrvatsku zajednicu ima i posebnu vrijednost.

»Danas imamo raširen stav o tome kako se hrvatski jezik nikada nije govorio na ovim prostorima i zbog toga postoji manji ili veći otpor prema informiranju i obrazovanju na hrvatskom jeziku, ali činjenice koje netko sačuva, zapiše i one se objave, ipak svjedoče kako to nije istina«, rekla je Jasminka Dulić te istaknula kako je kronologija dragocjena ne samo radi proširivanja vlastitog znanja već i zbog upoznavanja s time tko smo i što smo, jer bez poznavanja povijesti i formiranoga vlastitog nacionalnog bića ne može se poštovati niti onaj drugi. Ona je dodala kako Merkovićeva kronologija pokazuje i kako su se »građanski život i kultura razvijali ne od jučer u ovome gradu i bili prisutni i dugo prije nas«.

O kronologiji je govorio i povjesničar Stevan Mačković, direktor Historijskog arhiva u Subotici. »Danas, u ovo doba demokracije kada više nema onoga što bi zvali službene odobrene istine odnosno povijesti, niti na nekoj višoj razini a niti našoj lokalnoj, čini mi se da je to upravo pridonijelo da ima puno malih pojedinčanih povijesti, pojedinačnih historija. Kao da je svaki narod, narodnost, etnička grupa pokušala pronaći svoju istinu, svoju povijest koja uvijek ne mora biti povezana ili uklopljena u širu sliku. Koliko je to dobro ili loše ostaje nama da sudimo, ali mislim da nekakva buduća pokoljenja neće imati previše lijepu sliku o svemu tome zato što su zanemarene međusobne veze, preplitanja kakav je život sam po sebi. Izvlačenje iz nekakvog šireg okvira čini mi se da vodi samo uskom gledanju koje nikako ne može biti točno. Upravo ova kronologija koju smo imali priliku pratiti i čitati bilježi upravo ono što bi trebalo biti i šire i opće. To je jedna od njenih vrijednosti«, istaknuo je Mačković te izrazio očekivanje kako će ti kronološki zapisi, sada na karticama, jednoga dana biti publicirani i tiskani. 

 

Rad – velik i nemjerljiv

 

Ističući kako je i sam prije sedam godina započeo istraživanje subotičke prošlosti, direktor Gradske knjižnice Dragan Rokvić rekao je kako je rad koji je Merković uložio bilježeći događanja nezamislivo velik i nemjerljiv, te da je on ostavio neponovljiv trag na jednu cjelokupnu generaciju zato što je otvorio perspektivu koja nije postojala kao jasna pisana dokumentacija i trag o gradu. Navodeći da je Subotica jedan od rijetkih gradova u regiji koji nema svoju uređenu, sistematiziranu i objavljenju povijest grada, osim prije 120 godina napisanu Ivanyijevu knjigu »Istorija grada«, on je rekao kako je Merković jedini koji je građu koja se odnosi na 20. stoljeće sistematizirao i objavio, te su zahvaljujući njemu te činjenice poznate. Rokvić je istaknuo da unatoč onima koji povijest Subotice vole posmatrati poput arhipelaga u kojemu zasebno stoje ne dodirujući se različite nacionalne zajednice, djelo Merkovića govori upravo suprotno. »Moguće je da mi ovdje nalikujemo arhipelagu, ali nije moguće da se mi ne poznajemo i ne razumijemo. Sasvim je moguće čitajući njegovu kronologiju doći do zaključka da smo susjedi, da smo prijatelji, da je naša povijest naša zajednička povijest, da ovdje ne postoje nikakve granice, nisu to niti kvartovi, niti prezimena, nije to niti govor, niti jezik - sve je to kod prof. Merkovića smješteno udobno i raširilo se na stranicima njegove kronologije«, rekao je Rokvić ističući, kako je kronologija osobito važna za razumijevanje rigidnog komunističkog ozračja, koje je Merković uspio mlađima objasniti, i približiti značaj onoga što se dešavalo u gradu od 50-tih godina na ovamo. »Kod njega u kronologiji zabilježeni su prvi kolor televizori, prvi Omladinski festival, zabilježio je smrti i ukope znamenitih ljudi, vremenske nepogode, i napravljeno je sve ono da mi danas možemo njegovu kronologiju čitati kao jedno štivo uzbudljivije od najuzbudljivijeg triler romana.« 

O književnom radu, druženjima i razgovorima s Lazarom Merkovićem govorio je novinar i književnik Zvonko Sarić, a Milovan Miković je govoreći o Merkovićevom plodnom prevodilačkom radu i naveo kako većina prevednih tekstova s mađarskog jezika još uvijek stoje neobjavljeni.