Arhiv tekstova
Snaga tradicionalne kulture
Knjiga Antonije Čote i Marije Šeremešić »Dukat ravnice« u izdanju HKUD »Vladimir Nazor« iz Sombora, tekstovima i brojnim fotografijama predstavlja narodnu kulturnu baštinu Hrvata iz Sombora i okolice. Hrvati u Somboru žive stoljećima, a u knjizi je kultura Bunjevaca i Šokaca predstavljena njihovim običajima, pjesmama, plesovima i nošnjama.
U prvom dijelu knjige autorica Antonija Čota predstavila je kulturnu baštinu bunjevačkih Hrvata, počevši od uvodnog dijela u kojem je opisan nastanak grada Sombora, koji je nikao na omanjem uzvišenju između dva rukavca Mostonoge kada je naselje podigao sin ugarskog kralja Bele IV. i dao mu ime Szent Mihály, a opisan je i dolazak Bunjevaca pod vodstvom Duje Markovića i Jure Vidakovića 1687. godine, kada Sombor naseljava preko pet tisuća bunjevačkih Hrvata i dolazak Srba pod vodstvom Arsenija Čarnojevića 1690. godine. Autorica piše o razvoju grada, a kako su salaši bitan segment života Bunjevaca prikazan je nastanak salaša i života na njima. Život na salašima u bačkoj ravnici vezan je za poljodjelstvo, te je u knjizi predočena i »Dužionica«, svečanost u povodu završetka žetve. Tekst o salašima bogato je ilustriran fotografijama na kojima se mogu vidjeti upotrebni predmeti iz pokućstva na salašima. Za vrijeme dugih zimskih večeri Bunjevke su na salašima same tkale platno za izradu košulja, posteljine, ali i sukno za izradu odijela, ponjava i ćilima. Nakon teksta o tkanju, vezovima i šlinganju, Antonija Čota piše o odijevanju i nošnji bunjevačkih Hrvata, a potom o plesovima i običajima somborskih Bunjevaca, svadbama i svadbenim običajima, kao i o starim bunjevačkim narodnim pjesmama i na koncu o vjeri u Bunjevaca i sakralnim predmetima. »Značajno je da odmah po svom dolasku u Podunavlje, Bunjevci zidaju svoje crkve, ispočetka pleterne bogomolje, a ubrzo potom i monumentalne sakralne građevine koje i danas postoje u Somboru. Vjerski blagdani igraju veliku ulogu u životu Bunjevaca«, piše Antonija Čota među ostalim, završavajući prvi dio knjige o segmentu građanskog načina života »u tom Somboru«.
Marija Šeremešić u drugom dijelu knjige piše o Hrvatima Šokcima. Hrvatska skupina naroda, zvana Šokci, naseljavala je početkom 15. pa sve do 17. stoljeća lijevu obalu Dunava. Na tlu zapadne Bačke podigli su sedam naselja: Bački Breg, Bački Monoštor, Sontu, Vajsku, Bač, Bođane i Plavnu, gdje njihovi potomci i danas žive. Šokci su zadržali svoj jezik ikavicu, katoličku vjeru, običaje, pjesme plesove i nošnju. Marija Šeremešić piše o specifičnoj ikavici kojom govore Šokci, a potom o kućama, zanimanjima i upotrebnim predmetima bačkih Šokaca. »Kod Hrvata Šokaca se od davnina poštuje katolička vjera i tradicija. Dio tradicije i religioznosti su i običaji koji upravo iz tih segmenata potiču«, piše Šeremešić. U daljem dijelu knjige mr. Matija Đanić piše o povijesti naselja Bački Monoštor, Juraj Lončarević piše o šokačkom pjesniku Stipi Bešlinu, dok Katica Pašić piše o šokačkoj narodnoj nošnji. Antun Kovač piše o tradiconalnom štovanju Gospe fatimske, a o pjesniku Ante Jakšiću koji se rodio u Bačkom Bregu piše Juraj Lončarević. Knjiga još sadrži tekstove o vrsnom muzičaru Miki Ivoševu, starim seoskim domaćinstvima u Sonti, šokačkim kućama i »Grožđe balu koji se održava u Sonti.
Knjiga »Dukat ravnice« koju su napisali i priredili Antonija Čota i Marija Šeremešić produbljuje objektivnu spoznaju o Bunjevcima i Šokcima iz Sombora i okolice, kako kroz tekstove koje knjiga donosi, tako i kroz brojne fotografije koje »Dukat ravnice« čine i vizualno atraktivnom knjigom.
