Arhiv tekstova

Polaskom u prvi razred osnovne škole, Danijel Romić (1993.) započeo je s aktivnim treniranjem nogometa u subotičkom Nogometnom klubu »Bačka« i poslije sedam godina vrijednog sportskog angažiranja odnedavno se našao na popisu gradskih stipendista. O sadašnjim i budućim planovima, koji su kao i cijeli njegov život isključivo u svezi s nogometnom igrom, porazgovarali smo u kraćem razgovoru za ovaj broj.

4S aktivnim treniranjem nogometa započeo si već zarana, usporedo s polaskom u prvi razred. Tko je bio »glavni krivac« odluke za druženje s nogometnom loptom?

S obzirom na to da je moj otac Marko bio dugogodišnji nogometaš »Bačke«, a danas je i trener mlađih selekcija, još od »malih nogu« sam bio uvijek negdje oko nogometnoga terena. Isprva gledajući tatu, a potom poželjevši i sam oprobati se u najljepšoj igri na svijetu.

4Već sedam godina aktivno si u nogometu, trenirajući i igrajući susrete za svoj matični klub. No, kako je sve to započelo i tko Ti je bio prvi trener?

Počelo je u mojoj sedmoj godini, a prvi trener mi je bio Ilija Dobrić, pod čijim sam stručnim nadzorom počeo učiti prve nogometne korake. Od tada pa sve do danas, promijenio sam nekoliko dobnih uzrasta u kojima sam nastupao, a odnedavno imam i novoga trenera, Marinka Poljakovića, koji je preuzeo našu pionirsku selekciju (igrači do 14 godina).

4Zapažene igre nisu ostale neuočene od strane stručnih ljudi iz pokrajinskog saveza i već si više puta igrao za reprezentaciju Vojvodine.

Igrajući na svom mjestu centralnoga veznoga igrača, s pretežito ofenzivnim zadacima, uspio sam se nametnuti izbornicima pionirske selekcije Vojvodine i odigrao sam nekoliko susreta za pokrajinsku reprezentaciju, dok sam na širem popisu i pionirske reprezentacije Srbije. Pozivu u reprezentaciju zasigurno je pridonijelo i nekoliko naslova najboljeg igrača turnira na kojima sam nastupao u majici moje »Bačke«.

4U kojoj bi majici volio najviše zaigrati  kada bi mogao birati neku veliku momčad?

Bez dvojbe bila bi to Barcelona, ponajviše zbog Lionela Messija, fantastičnog argentinskoga igrača sredine terena, kojeg najviše volim gledati i upijati njegove majstorije.

4Koliko ima utjecaja Tvoj otac Marko, kao nekadašnji nogometaš i danas aktivni trener, na tvoje shvaćanje nogometne igre?

Tata Marko uopće ne forsira nikakav pritisak na moj nogometni razvoj i samo ponekad nastoji nekim primjerenim savjetom pomoći mi u određenim situacijama.

4U koju školu ideš i što osim nogometa još voliš raditi u slobodnom vremenu?

Pohađam sedmi razred OŠ »Jovan Mikić« u Subotici, ali sve ostalo vrijeme isključivo je vezano uz nogomet i samo za nogomet. Osim kada ga igram, nogomet volim uvijek gledati i na televiziji, osobito atraktivne susrete europskih liga, kao i velike utakmice u Ligi prvaka.

4Kako vidiš svoju nogometnu budućnost?

Najviše bih želio, jednoga dana, postati profesionalni nogometaš i zaigrati u nekom velikom klubu. Ali do tada mi još predstoji puno napornoga treninga, učenja i odricanja. Volim nogomet i neće mi biti teško dati sve od sebe u tom smjeru.