Arhiv tekstova

Na početku slijedi odmah jedno bitno pojašnjenje dva pojma iz naslova ovoga teksta. U pitanju je jedna ista odrednica za središnju, najprometniju gradsku ulicu, oduvijek poznatu pod nazivom korzo, ali je velegradska želja za isticanjem svoje veličine i posebnosti, uvjetovala i davanjem novog imena tradicionalnom nazivu. Jer, žitelje mega polisa arhaični naziv uvelike podsjeća (ne sve, naravno) na provinciju iz koje su pobjegli, a pritom zaboravljaju kako je ta ista provincija prije samo nekoliko desetaka godina »uveliko« bila veća od istih tih velikih gradova. Špica ili Korzo, posve je svejedno. Važno je dotjerati se i izići na podnevnu kavu, uz obveznu turu šetnje. Da te vide i budeš viđen...

KORZO: Svaki stari lijepi grad, a opće je poznato kako su provincijski gradovi najljepši upravo u svojoj očuvanoj starovremenskoj ljepoti, ima u središtu svoje urbane strukture glavnu ulicu u kojoj je zabranjen (ili reduciran) pristup motornim vozilima. Ta pješačka oaza smještena između središnje gradske jezgre, koju uvijek čine prelijepe stare palače i građevine pravljene da vječito traju, od davnina je poznata pod tradicionalnim nazivom korzo. I svaki, uvjetno rečeno, mali grad ponosan je na njega. Jer na korzu započinju prve simpatije između školaraca, na njemu se rađaju i ljubavi koje poslije rezultiraju brakom i djecom, a  poslije ih ponosne majke šeću u atraktivnim modernim dječjim kolicima, i na koncu,  šećući korzom »bistri« se politika između starijih šetača. I tako svakim danom, sve do subote prije podne kada centralna gradska ulica postaje statusno mjesto, na kojemu svatko, tko u gradu »drži do sebe«, jednostavno, barem na trenutak, mora biti.

SUBOTNJA ŠPICA: Novonastali termin špica, u biti je samo preuzet od izraza koji se rabi kao odrednica velike gužve (najčešće prometne, ujutro i poslije radnog vremena) i spretno je pridodan također solidnoj gužvi koja nastaje u vrijeme subotnjeg podneva u velikom gradu. Za razliku od provincijske sredine, u kojoj se na »špici« može jednako uživati i ostalim danima, u velegradskom kaosu brzometnoga življenja dani vikenda (osobito subota) predstavljaju često jedinu priliku za malo urbanog doživljaja neopterećenoga stresom radne i poslovne svakodnevice. U kombinaciji prigodne kupovine, najčešće garderobnih stvari, i podnevne kavice ili nekog drugog osvježenja u nekom od brojnih kafića na špici, postiže se višestruki efekt. Biva se viđen i vide se drugi, što u milijunskom polisu često predstavlja i svojevrstan sociološki problem, opet za razliku od provincijskih prostora, gdje je znatno manje ljudi koji imaju prilike vidjeti se i po nekoliko puta na tjedan. Subotnja špica, s druge strane, predstavlja idealnu priliku za barem malo željenog glamoura, o kojemu ipak svi potajno sanjaju, samo to nikako ne žele priznati (radije će kritizirati), jer gdje je mnoštvo tu su i fotografski aparati i televizijske kamere. A, pojaviti se u novinama, makar i tabloidnog usmjerenja, ili nekoj tematskoj TV emisiji, i nije baš tako loše.

ISKUSTVO: Jedno je sigurno, mladi ljudi s višegodišnjim iskustvom u šetnji na svom malom, gradskom korzu, nemaju nikakvih problema prilikom adaptiranja na šetnju velegradskom špicom. Jedini problem javlja se u činjenici da za »velegradske fensi krpice« treba znatno više novca nego za isti domaći doživljaj. Jer, na velegradskoj špici, kao što je već rečeno, možete biti i snimljeni, a za tako nešto ne možete biti baš bilo kako odjeveni. Ipak je to špica!