Arhiv tekstova

Popularni Zagrebački Vuk, Darko Rundek, sa svojim sada već starim/novim orkestrom održava (veći dio koncerata je već održan) turneju po Srbiji (Beograd, Novi Sad, Zrenjanin, Kragujevac, Niš). Čini se da ako je nekad centar opusa Haustora bila »akcija, revolt i dobar život« sada je to »ljepota, priroda i dobar život«. Što dođe kao neka misija ovog benda, ako ne da svijet učine ljepšim i boljim mjestom, onda barem da za tu ljepotu urade malo besplatnog marketinga. 

Rundek sada već pet godina nastupa s Cargo Orkestrom. Ovaj skup izuzetnih ljudi brojnih vrlina održao je, među ostalim, čak četiri koncerta u Beogradu (Dom Omladine, SKC, Pozorište na Terazijama i Dom Sindikata). Moj komentar, budući da sam bio prisutan na polovici (odnosno dva) glasi: malo je! O tomu govori i podatak da su svi koncerti u okviru ove turneje – pod nazivom »Svitanja« – rasprodani. Naravno, pitanje je slušaju li Rundeka »svi« ili jednostavno njegova publika nije marila gdje se koncerti održavaju. Bez obzira na sve, Rundek je ispunio obećanje i nijedan koncert nije bio isti,  što se ogledalo u repertoaru, ali i po, kako je Rundek objasnio, osjećaju prostora i željama publike. 

Publika, konkretno na koncertu u SKC-u, bila je sastavljena pretežito od ljudi koji jedva da su znali govoriti u vrijeme kada je (Rundekov) Haustor bio na svom vrhuncu – naravno bilo je tu i bakica i dekica (bez navodnika), a neki od njih i sa svojom djecom. Koncert je suštinski trebao biti promocije zadnjeg albuma »MHM A-HA OH YEAH DA-DA«, ali je bio sve samo ne to. Sviralo se po osjećaju, sa novog albuma su se jedva čule tri pjesme (što ne navodim ni kao lošu ni kao dobru stvar). Kulminacija se dogodila kada je trombonist benda Emmanuel Ferraz, Portugalac, prišao mikrofonu i progovorio na »našem jeziku« (uspješno izbjegavši bilo kakve političko-lobističke konotacije) kako mu je rođendan i kako je publika u SKC-u, nešto što nikada nije osjetio. Orkestar je zasvirao »Apokalipso«, a raspaljena publika je tek tada izvukla kec iz rukava – svi su skakali u jednom velikom zagrljaju. Ni nakon bisa, publici nije bilo dosta i još deset minuta je skandirano članovima orkestra, a kako i ne bi kada su nastupom pokazali da su vrhunski umjetnici u svojemu »poslu«.