Arhiv tekstova

Snimiti film koji tretira političku temu ili bilo koju temu koju bi netko mogao interpretirati kao političku, vrlo je rizično. Naravno, rizik mora podrazumijevati i mogućnost velike dobiti, inače onog koji riskira ne možemo nazvati najsjajnijim od Božjih bića. Danas, kada je informacija sveopće dostupna i kada se »svatko pita«, život filma koji se uklapa u profil »rizičnog« izgleda ovako: pravite kampanju i lobirate (ali bukvalno) za stav koji ste zauzeli u filmu (primjer lošeg lobija je Mel Gibson), onda napravite pretpremijeru i čekate hoće li vas, ne toliko kritika (u klasičnom smislu riječi), koliko javno mnijenje rastrgati ili uzdignuti. Uglavnom se ne desi ni jedno ni drugo nego se stvore dvije ili više struja, gdje blaga prednost jedne ili druge može značiti smrt ili slavu filma. Posljednji od filmova u nizu koji je bio prepušten ovoj sudbini i o kojem su ljudi znali mnogo i prije nego što je započeo svoj život u kinima jest »Posljednji kralj Škotske«.

Neki su govorili kako je povijesno netočan, neki kako je politički nekorektan, neki da je konačno »pljunuo istini u oči«, itd. Zbog toga bi »Posljednji kralj Škotske« britanske produkcije svakako trebao biti prvi film na listi želja svakog filmofila, ali i onih koji samo žele pogledati film »o kojem se priča«.  

LIJEČNIK I DIKTATOR: Film govori o mladom škotskom liječniku po imenu Nicholas Garrigan (James McAvoy), koji tek što je dobio diplomu želi pobjeći od žabokrečine života više klase i splina obiteljskog života iste. Želja za avanturom mladog Garrigana vodi u Ugandu gdje se bavi humanitarnim radom dok igrom sudbine ne upada u službu diktatora Ugande Idi Amina (Forest Whitaker). Zbog svoje naivnosti mladi liječnik sve više ulazi u Aminov zločinački svijet potpuno nesvjestan svog okruženja. Kako vrijeme odmiče Garrigan je sve više u rupi bez dna, ali je i sve svjesniji kako u nju upada. U trenutku svoje katarze nalazi sebe u situaciji da ni njegov život, niti život ljudi koje voli, više nisu garantirana sigurnost. Tako se može reći kako je ovo film o životu mladog čovjeka i njegovoj potrazi za vlastitim identitetom, a ne film koji se bavi politikom. Prema tomu, pretjerana priča o istinitosti filma kao dokumenta i nije na mjestu. Naravno, sve je stvar interpretacije i ako kroz cijeli film promatrate Škotovo okruženje onda pronalazite dovoljno materijala za burne debate na internetu i kroz druge medije. 

ISTINIT DOGAĐAJ: Film je rađen po istinitim događajima i po knjizi koja je također rađena po istinitim događajima s, nezanemarivim, premisama fikcije. Možda je gluma Foresta Whitakera pridonijela da se više priča o drugom dijelu filma, jer je uloga Idija Amina jedno od najboljih glumačkih ostvarenja na filmu u posljednjih pet godina. Naravno, Whitaker je adekvatno nagrađen na raznim festivalima, a sve je kulminiralo Zlatnim globusom i na koncu konaca Oskarom za najbolju mušku ulogu. Makar pola od te nagrade, ako ne i više, Whitaker bi trebao predati redatelju filma Evinu Macdonaldu (njegovo najbolje djelo do sada), jer su njegove sugestivne, ali nenametljive redateljske intervencije pridonijele da nesumnjivo kvalitetna gluma dođe do izražaja. Tko voli uživati u filmu kao što se uživa u čokoladi, doživjet će ovo kao pravu mozart kuglu. Ako tomu dodamo i ekstra čokoladni preljev u vidu afričke etno glazbe, shvaćamo kako pred nama imamo serviranu poslasticu koja se ne odbija.