Arhiv tekstova

Drama Hrvatskog narodnog kazališta (HNK) iz Osijeka gostovala je prošle srijede, 21. ožujka, u Subotici, gdje je na sceni Jadran Narodnog kazališta prikazala predstavu »Teštamenat« istaknutog hrvatskog dramatičara Pere Budaka, u režiji Roberta Raponje. Riječ je o, kako u podnaslovu stoji, lakrdiji u tri čina, koja se bavi prikazom života stanovnika jednog ličkog sela sredinom 60-ih godina prošloga stoljeća. 

U središtu radnje je starac Ljudan (Zvonimir Torjanac), koji se proglasi mrtvim, prethodno sklopivši ugovor sa stranom televizijom, čija ekipa dolazi snimiti seoski običaj vezan za smrt. Za njegovu »šalu«, u kojoj je cilj i »da doživi čuti što tko o njemu misli«, zna samo odana kućanica Kika (Radoslava Mrkšić). Dobrostojećeg Ljudana (čime oporuka dobiva na značaju) oplakuje bliža i daljnja rodbina: stariji Boban (Radoslav Spitzmüller) i Joco (Davor Panić), mladi Vrane (Slaven Spišić) i Cuka (Lidija Florijan) – koji ovo okupljanje koriste za svoje ljubavne zgode, i neizostavni seoski luđak Ludonja (u odličnoj izvedbi Vjekoslava Jankovića), a kao jedini negativac pojavljuje se dvolični rođak iz grada Maka (Velimir Čokljat), koji nastoji sebi uzeti najveći dio »pokojnikova« imetka. Ponašanje likova pred kamerama je usiljeno i neprirodno, u čemu se posebice istječe »slaba na alkohol« Manda (Ana Stanojević). S druge strane, ništa bolja nije ni televizijska ekipa predvođena redateljem Antoanom (Augustin Halas) i asistentom Mariom (Mario Rade), koja zapravo želi senzaciju, a ne autentičan običaj (u jednom trenutku u ispraćaju pokojnika sudjeluju čak i maškare! – inače, plesna točka članova Baletne skupine osječkog HNK). 

Predstava je dinamična i puna komičnih situacija, kroz koje na vidjelo izlaze sve osobine lokalnog stanovništva čiji su tipski predstavnici – i pokraj činjenice da se radi o pretjerivanju (karikaturi) –  prikazani kao vedri, dosjetljivosti i puni humora. 

Vrijedi istaknuti i kako je u predstavi poseban naglasak stavljen na folklorne elemente – od jezika (bunjevačke dijalektalne ikavice), preko kostima (Marinela Jeromela) i scenografije (Miljenko Sekulić) do kostimografije (Rajko Pavlić) i glazbe (Mate Matišić) koja svojim aktualnim produkcijskim tretiranjem narodnoga (etna) podsjeća na melodije Severinine »Štikle« ili pak neke od pjesama s posljednjeg albuma riječke skupine Let3. 

Odsustvom namjere – tipičnim za lakrdiju – da se nametne kritički spram teme koju obrađuje, ova lakoprijemčiva i zabavna predstava naišla je na dobar prijam kod subotičke publike, što je potvrdio pljesak kojim su njezini akteri na koncu nagrađeni.