Arhiv tekstova

Dugogodišnji trener Ženskoga rukometnoga kluba »Spartak« iz Subotice Miloš Gulišija, Trogiranin podrijetlom, ponovno je u prilici vratiti ovaj trofejni sportski kolektiv u društvo najboljih rukometnih ekipa u državi. Stjecajem brojnih okolnosti, ponajviše onih financijske prirode, ŽRK »Spartak« se natječe u Drugoj ligi i po svemu sudeći na koncu sezone ponovno će izboriti prvoligaški status. O stanju u ženskom subotičkom rukometu, šansama za plasman u elitni razred i ovom lijepom, atraktivnom sportu porazgovarali smo prije jednog od treninga u Dvorani sportova.

4Nastupanje u Drugoj ligi, jamačno, nije mjerilo objektivne snage i kvalitete ove momčadi. Kako gledate na aktualni trenutak i hoće li već ove sezone biti izboren povratak u elitni razred ženskoga klupskoga rukometa?

Ove sezone se natječemo u Drugoj ligi, ali već na samome početku prvenstva sebi smo zacrtali cilj osvajanje prvoga mjesta i povratka u prvoligaško društvo, gdje nam je objektivno i mjesto. A već sljedeće sezone mislimo iz Prve lige izboriti plasman u tzv. Super ligu i zaigrati s najkvalitetnijim ekipama Srbije.

4Što znači imati imperativ trofejne prošlosti kluba, u kojemu dugi niz godina radite kao trener? 

Tradicija »Spartaka« je svakako igranje u najvišem stupnju ligaškoga natjecanja, bilo je tako još i za vrijeme bivše zajedničke države, a pogotovu sada u manjim igračkim okvirima. Nažalost, tijekom proteklih godina bilo je prilično padova, promjena u igračkom kadru, a ponajviše je sve to bilo uvjetovano razlozima financijske naravi.

4Kao iskusan trener, s dugogodišnjim stažem u struci, kako biste ocijenili trenutačno stanje u subotičkom ženskom rukometu i kako se ovaj sport kotira među ostalim sportovima u Subotici?

U našem je gradu, objektivno, ženski sport broj jedan neosporno odbojka, koja okuplja najveći broj igračica, potom slijedi košarka, pa tek onda dolazi rukomet. U školama također prevladava odbojka, ali se mi na svoj način trudimo, pokretanjem škole rukometa, zainteresirati što veći broj djevojčica i djevojaka za ovaj sport. Trenutačno u školi rukometa imamo negdje oko tridesetak djevojčica, što predstavlja solidnu osnovu iz koje bismo u budućnosti mogli regrutirati nove rukometne naraštaje i crpiti igrački kadar.

4U kojoj godini života je idealno početi s treniranjem ženskoga rukometa?

Iako to može biti posve individualno, mislim da je najbolje vrijeme za početak učenja rukometne igre negdje oko desete, jedanaeste godine života, znači u četvrtom razredu osnovne škole. Najvažnije je da dijete zavoli igranje i sport koji je odabralo, i što je svakako dodatno iznimno važno, da se dijete izvuče s ulice, betona i kafića, i da se bavi sportom.

4Koliko je potrebno vremena i treninga proći do prvih ozbiljnijih rezultata i napredovanja u svladavanju tajni rukometne igre na najvišoj razini?

Minimalno je potrebno najmanje šest do sedam godina kontinuiranoga rada i treninga, i to jako mukotrpnoga rada, kako bi se postigli ozbiljniji rezultati, a za vrhunsko bavljenje rukometom treba još mnogo više odricanja i posvećivanja ovom atraktivnom sportu.