Arhiv tekstova

Danas već daleke 1990. godine, među prvim iseljenicima u kanadska prostranstva bio je i Zdenko Andreković (1965.), koji u toj ogromnoj sjevernoameričkoj zemlji živi i vodi svoju privatnu tvrtku za konzalting i inženjering. U dugogodišnjem braku sa suprugom Martom ima četvero djece, s kojima svake 2-3 godine dolazi u posjet svom rodnom gradu. Za njegova nedavna dolaska prenio je kanadske dojmove u kraćem razgovoru na temu života izvan naših prostora.

4Kako je uopće došlo do odluke da odete u Kanadu i napustite rodni grad i državu?

Skupa sa suprugom Martom iselili smo se, vjerojatno, među prvima koji su odlučili potražiti novi život u dalekoj Kanadi. Odluka je bila zajednička, jer smo ocijenili kako nam buduća država pruža mnogo više prostora i mogućnosti za život u kojem smo planirali osnivanje naše obitelji.

4Koliko imate djece, koja su se vjerojatno sva rodila u novoj domovini i koji je njihov prvi jezik?

Imamo četvero djece, od kojih je trinaestogodišnja Monika najstarija, dok je sedmogodišnji Stefan najmlađi, a tu su još i jedanaestogodišnja Sonja i devetogodišnja Aleksandra. Svi oni su rođeni u Kanadi, i engleski jezik im je, svakako, prvi jezik u sporazumijevanju. Naravno, nastojimo njegovati i naš jezik, osobito doma, ali engleski ipak dominira.

4Gdje danas živite i što je Vaš osnovni izvor egzistencije?

Po dolasku u Kanadu, isprva smo živjeli u Torontu, točnije u dijelu zvanom Oshawa, dok danas živimo u Stratford Ontariu, gdje se i nalazi sjedište privatne obiteljske tvrtke koja se bavi uslugama konzaltinga i inženjeringa.

4Današnja privatna tvrtka nastala je kao plod višegodišnjeg iskustva u brojnim poslovima koje ste radili za proteklih sedamnaest godina?

Iako sam po struci elektroinženjer, po dolasku u Kanadu isprva sam radio u tvornici opruga, potom sam prešao u drugu tvornicu, koja se bavi izradom mjernih uređaja za potrebe industrije, dok sam poslije šest godina, 1996. godine, uspio dobiti prvi posao u svojoj struci. Danas, u svojoj privatnoj obiteljskoj tvrtki radim posao koji volim i za koji sam stručno osposobljen.

4Kako izgleda jedan Vaš radni dan, a kako su koncipirani trenuci slobodnoga vremena?

Sve ovisi o kompleksnosti posla na kojemu se trenutačno radi, ali radni dan običava započeti od 8 sati izjutra i traje negdje do 17 sati poslije podne. Slobodno vrijeme najviše volim i običavam provoditi u krugu obitelji, te ponekad baveći se rekreativnom sportskom aktivnošću. Dane vikenda najčešće provodimo u putovanjima i posjetima mojoj sestri, koja također živi u Kanadi, te mnogobrojnim prijateljima, pretežito ljudima iz našega rodnoga kraja.

4Koliko često uspijevate preletjeti ocean i stići u rodnu bačku ravnicu?

Za proteklih sedamnaest godina uvijek smo uspijevali svake 2-3 godine isplanirati i realizirati posjet rodnom gradu, a nadam se da ćemo to uspijevati u daljnjoj budućnosti.