23.03.2007
Konstatacija zla bez njegove osude
Na Sceni Atrij zagrebačkog Gradskog dramskog kazališta »Gavella« prošloga petka premijerno je izvedena predstava »Lom« Neila LaButea u režiji gostujuće slovenske redateljice Mateje Koležnik. Tekst ovog suvremenog američkog dramskog pisca, scenarista i redatelja sastavljen je od tri priče - jedne duo drame (»Jato svetaca«) i dva monologa (»Medea Redux« i »Ifigenija u Oremu«) – čija je poveznica da na mračan, gotovo morbidan način, govore o prisutnosti zla u svakodnevnom životu.
U središtu prve priče je par studenata - Sue (Ivana Roščić) i John (Sven Šestak), koji, prisjećajući se svoga izleta u New York s još nekoliko parova, oživljava događaj kada je muški dio ekipe (što ga čine ponositi članovi sveučilišnog bratstva) bez jasnijeg povoda, prebio homoseksualca u parku (vjerojatno na smrt), a za ovu svoju »tajnu« prošao nekažnjeno. U mladićevim izjavama dominira opravdavanje zločina, želja da ovaj (zlo)čin dobije svoju društveno prihvatljivu dimenziju.
Komorna tjeskoba predstave (kojoj pridonose opskurna scenografija Ive Knezovića i oblikovanje rasvjete Zdravka Stolnika) produbljuje se još više u nastupajućim ispovijedima mlade žene potpomognute tabletama (izvanredna uloga Ksenije Pajić) koja je bacanjem radio aparata u kadu ubila vlastita sina tinejdžerske dobi. Inače, dijete je rodila u četrnaestoj godini, a otac je njezin školski profesor, koji ju je nakon »veze« odbacio.
Nelagoda »Loma« ni u jednom trenutku ne posustaje. Posljednja u nizu je priča mladoga muškarca (Mladen Vulić), iza čije se predstave revnosnoga građanina također krije zločin: naime, u strahu od gubitka posla, ugušio je vlastito dijete. I on svoj grijeh nastoji racionalizirati, ponavljajući pritom rečenicu »samo nastaviš dalje…«.
Vrhunska i uvjerljiva gluma kojom je priča o prihvaćanju (ne osuđivanju) zla dodatno dobila na snazi, čine da se nakon predstave, jednostavno rečeno, zapitamo nad sudbinom svijeta u kojem živimo.
D. B. P.